Obama pod pritiskom

Predsjednik SAD ne reaguje na svaki izazov koji mu upućuju teroristi. i dobro je da je tako. Barbari iz sirijske pustinje su se nadali da će Barack Obama nakon brutalnog smaknuća američkih novinara reagovati tako da naredi napade odmazde. Nije bilo tako. Obama je reagovao smireno i primjereno situaciji. On je izdržao pritisak američke javnosti "da se nešto mora učiniti". Da je odmah naredio napade na položaje "Islamske države" (IS) bilo bi to u skladu sa željama brojnih Amerikanaca, ali i brojnih članova Kongresa. Ali time se ne bi promijenilo stanje na iračko-sirijskoj granici. Lider posljednje preostale "supersile" na taj način bi samo dao veću političku težinu teroristima IIS-a. A upravo to se ne bi smjelo desiti.

Sačuvati mir i pokazati spremnost za djelovanje

Ipak, nije moguće ne činiti ništa i nastaviti s potragom za odgovarajućom strategijom u tom regionu. Obama bi ubrzo morao djelovati. Što je brže moguće mora se uspostaviti koalicija trupa iračke vlade, kurdskih boraca, nažalost vrlo slabe "Slobodne sirijske armije" i drugih saveznika. SAD moraju vrlo jasno staviti do znanja Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Kataru da će svaka saradnja sa IS-om za sobom vući i teške konsekvence. Ove, ali i druge tradicionalno sunijske države, dugo su u sirijskom predsjedniku Asadu vidjele svog glavnog neprijatelja, a ne priopadnike IS-a. Zbog toga su potajno podržavali IS-ov pseudokalifat ili su u najmanju ruku trpjele njegovu ekspanziju. A SAD su okretale glavu od toga. Tome mora doći kraj. Prvenstveno Turska kao članica NATO-saveza mora bolje nadzirati svoju granicu prema Iraku i Siriji. Nedopustivo je da svakoga dana novi borci preko Turske ulaze na ratom zahvaćeno područje i tako jačaju snage IS-a.

Ali i čitav Zapad mora zajednički pokazati više volje i spremnosti da djeluje. Zbog čega neki Nijemac, Britanac, Francuz ili Amerikanac koji kao pripadnik IS-a ubija druge, još uvijek uživa sve privilegije koje mu daje pasoš neke od tih zemalja? Onaj za koga se dokaže da je kao državljanin neke od zapadnih zemalja počinio zločine u redovima IS-a, taj se odrekao svih vrijednosti koje važe u društvima Zapada. Ne bi li trebalo barem "zamrznuti" njihovo državljanstvo? Onaj ko na ovako radikalan način mijenja stranu, taj se na duge staze oprostio i od svojih porodica i komšija u Londonu, Frankfurtu ili Njujorku. Njima treba izreći zabranu ulaska u zemlje koje su napustili. Zauvijek!

Armija pravnika će sigurno iznijeti brojne argumente zašto to, pravno gledano, nije tako jednostavno. Prvenstveno u Njemačkoj postoje istorijski razlozi zbog kojih nije tako jednostavno nekome oduzeti njemački pasoš. Međutim, današnja Njemačka se ne može porediti sa onom iz tridesetih godina prošlog vijeka. Pouka, koja se izvukla nakon doba nacizma, je i to da se demokratija mora braniti od njenih neprijatelja. U najmanju ruku bi u tu svrhu trebalo otvoriti diskusiju o promjeni njemačkog Ustava.

Vremena je sve manje

S druge strane Atlantika predsjednik Obama nema previše vremena da pokaže svoju lidersku poziciju u borbi protiv IS-a. Nestrpljenje Amerikanaca je sve veće. Pred vratima su i parlamentarni izbori. Birači, uključujući i one iz stranke demokrata, žele da znaju šta poslanici imaju namjeru da urade protiv onih koji u pustinji pokazuju da ignorišu tekovine civilizacije. Jednostavno rješenje, poput brze vojne akcije - ne postoji. SAD, odnosno Zapadu će u borbi protiv "Islamske države" biti potrebno mnogo vremena i istrajnosti.