1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

O resekularizaciji, ponovo

Sve od Božića prošle pa do kraja januara ove godine, u Bosni i Hercegovini je vrijeme vjerskih blagdana i svetkovina, bogoslužničkih ceremonija i omamljujuće-izazovnih propovijedi. Pripadnici svih priznatih svjetskih religija zastupljenih na ovim prostorima naizmjenično obilježavaju svoje praznike, pa će januar i ove godine biti mjesec s najmanje radnih dana u cijeloj godini - u Republici Srpskoj za većinu je radna tek samo jedna sedmica.

Bruxelles uvjetuje resekularizacijom

Bruxelles uvjetuje resekularizacijom

Slušajući površno religijske propovijedi vjerskih lidera raznih konfesija u ovoj zemlji i susjedstvu, i vjernik i nevjernik bi bez i najmanje sumnje ovih dana mogao povjerovati da ovim dijelom svijeta doista vladaju iskonska duhovnost, najbolje namjere svih prema svakome i uravnotežena čovječnost svih Božijih podanika bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Između redova, međutim, i ovoga puta su se u propvijedima jasno razaznavele i političke poruke vjerskih poglavara, pa su vjerski skupovi u brojnim prilikama ovih dana više podsjećali na predizborne mitinge ili na masovne seminare o ovozemaljskoj organizaciji zajednice i ustavno-pravnom uređenju matične države, nego na bratsko zbližavanje s Božijim zapovijedima.

Zašto je to tako već petnaestak godina?

Po postojećem Ustavu, ma kakav da je, Bosna i Hercegovina, kao nekada vrlo prepoznatljiva multireligijska i multikulturalna sredina, ima sekularni karakter, ali u životu je daleko od sekularne. Nije ni vjerska, ali postaje takvom. Pogotovo nije ateistička, ali li je često od svega ovoga po malo - ovisno o dnevnopolitičkim potrebama. Takvo šarenilo je na ulicama, u školama, u javnim ustanovama, vojsci i medijima, a koliko se uz vjerske blagdane može vidjeti – šarenilo je i u bogomoljama, jer ih sve više u zadnje vrijeme opsjedaju i oni koji sa Bogom, vjerom, moralom i čistotom tijela i duha - nemaju mnogo ili nimalo zajedničkog.

Veliki ratni pokreti stanovništva, takozvano «humano preseljenje» iz sela u gradove, nedostatak zakonske regulative, moralni sunovrat i poplava neciviliziranog ponašanja na javnim mjestima, učinili su svakodnevnu komunikaciju u najvećem dijelu BiH, frustrirajućom, a u glavnom gradu države – Sarajevu – istinska humana komunikacija često postaje i nemogućom, jer sve brojniji teisti naprosto ne priznaju ateistima njihovo pravo izbora. Tokom kršćanskih, muslimanskih i jevrejskih blagdana, ove godine su više nego ikada vjernici zasipali čestitkama ateiste ne birajući načine komunikacije – od direktnih telefonskih poziva u svako doba dana i noći, preko poštanskih pošiljki i SMS-a, pa do srceparajućih internet-poruka i poziva na što hitnije duhovno preobraženje i vraćanje «s krivog na pravi put» Božijih naloga.

Lažna vjerska tolerancija, imitacija građanske kurtoaznosti i mas-pokovska agitacija u korist vjere, ovoga su puta čini mi se, imali izraženije forme nego ranijih godina, pa u cijelom tom pomamnom procesu religizacije, nevjerniku ostaje premalo prostora za drugačiji zaključak osim žaljenja što je primitivizacija religije na ovim prostorima poprimila tolike razmjere.

Za moralno-politički osviješćenog čovjeka u BiH nema nikakve dvojbe da religija (osim što je «opijum za narod») ima neosporno i pozitivnu ulogu u svjetovnom životu ljudi. Jer propovijeda dobrotu, mir, rad, poštenu zaradu... Kroz cijelu ljudsku historiju, međutim, teokratija je, kao što je poznato, bila taj pokratač, sudionik ili posmatrač velikih ljudskih nedjela.

U savremenoj društvenoj zajednici, izbor između vjere ili nevjere je ipak jedno od najelementarnijih ljudskih prava i privatnih sloboda, jer je svako podržavljenje religije jednako opasno i po državu i po religiju. Na institucijama države je da stvore uslove koji će vjeri u društvu davati njeno, a državi državino mjesto. Toga u Bosni i Hercegovini još uvijek nema, što itekako pogoduje pripadnicima privilegovanog klera, koji se već infiltrirao u sve ili gotovo sve sfere života. U tome upravo vidim i glavne korijene grandomaniji zbog koje usred nekada tipičnih multietničkih naselja u Sarajevu na primjer, džamije i dan-danas niču kao pečurke dok nekadašnje čuveno gradsko Porodilište već punih 14 godina čeka na obnovu.

Resekularizacija Bosne i Hercegovine je pored ostalog i zato postala nužnost koja se još jedno vrijeme može odlagati, ali se neće moći izbjeći. Potrebno ju je provesti u vlasti, osnovnom i srednjem školstvu, javnoj upravi, vojsci, medijima i svugdje gdje se vjera uvukla 'na mala vrata'. Jer ni bez resekularizacije, Bosna i Hercegovina neće moći u Europsku uniju.

  • Datum 13.01.2006
  • Autor Zekerijah Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AXgf
  • Datum 13.01.2006
  • Autor Zekerijah Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AXgf