1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Očekivani neuspjeh evropskih zemalja

Evropska inicijativa o osudi Sirije u Vijeću sigurnosti UN-a je propala. To se moglo i očekivati s obzirom na različite interese velikih sila. Komentar Daniela Scheschkewitza.

default

Vijeće sigurnosti UN-a

U Vijeću sigurnosti UN-a očito važe dvostruki aršini kada je riječ o poštivanju ljudskih prava. To se vidjelo u slučaju Libije kada je to isto tijelo, samo prije nekoliko nedjelja, dalo zeleno svjetlo Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Francuskoj o uvođenju zone zabrane letova u cilju suprotstavljanja Gaddafiju, koji vojnim sredstvima pokušava da uguši pobunu u svojoj zemlji. Ovaj put Vijeće sigurnosti UN-a nije osudilo vodstvo u Siriji, iako se sistematski postupci Asada protiv opozicije provode sa sličnom brutalnošću. No, dok je Gadafi na svjetskoj bini izolirani samostalni igrač, sirijski diktator ima moćne saveznike, prije svega u Rusiji i Kini, koje su užasnute načinom na koji je Zapad proširio mandat o zaštiti civila u Libiji. Prema njihovom mišljenju, time se krši jedan od osnovnih stubova međunarodnog prava – princip državnog suvereniteta. Demonstracije protiv režima su, prema ruskom i kineskom shvatanju, pitanje unutarnjih prilika jedne zemlje u koje se druge države ne smiju miješati – pa čak i onda ukoliko režim, kao što je to slučaj u Siriji, otvara vatru na nenaoružane ljude.

Asad u šahu ne drži samo opoziciju, već i islamiste u svojoj zemlji

S obzirom na ljudska prava, za žaljenje je da nije prihvaćena rezolucija koju je predložilo nekoliko evropskih zemalja. No, to se moglo i očekivati. Niko, pa ni Sjedinjenje Američke Države, nema interesa da još više destabilizira situaciju na Bliskom istoku. Stvaranje vakuuma moći u Siriji još više bi ugrozilo ionako krhki bliskoistočni mir, jer ta zemlja graniči sa Izraelom. Asadov režim podržava Hezbolah u susjednom Libanu, koji također ima podršku i iz Irana. Rušenjem Asada Iran bi mogao intenzivirati svoje kontakte u Libanu i tu zemlju uvesti u novi rat, a posljedica toga bi mogla biti lančana reakcija. Pored toga, Asad je u borbi protiv međunarodnog terorizma sarađivao čak i sa američkom obavještajnom službom CIA. On u svojoj zemlji ne drži u šahu samo opoziciju već i islamiste. Zbog toga je, suprotno nego u slučaju Libije, izostala američka podrška evropskoj inicijativi u Vijeću sigurnosti UN-a. Cijenu toga plaćaju demonstranti na ulicama sirijskih gradova, gdje se ne vodi računa o ljudskim pravima.

Autori: Daniel Scheschkewitz / Senad Tanović

Odg. urednik: Zorica Ilić