1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

NSA – afera koja je ugrozila prijateljstvo

2013. godina bila je godina u kojoj je otkrivena velika afera sa prisluškivanjem američke tajne službe NSA. Njom je pogođena i Njemačka: milioni građana su špijunirani, pa čak i kancelarka.

Kada Bundestag u novoj godini počne sa radom, sasvim je izvjesno da će poslanici da se zabave sa jednom temom: Istražni odbor Bundestaga trebalo bi da rasvijetli detalje u vezi afere sa špijuniranjem američke nacionalne agencije za bezbjednost (NSA). Na tome insistira mala opozicija koju čine Ljevica i Zeleni. Oni traže da u istragu bude uključen i svjedok Edvard Snouden.

Prizma i Tempora

Snouden, bivši zaposlenik američke tajne službe NSA, u maju 2013. godine je prebjegao u Hongkong. Sa sobom je ponio materijal - koji se sastoji od 30.000 dokumenata - i predao ga novinarima Glenu Grinvaldu i Juanu Makaskilu, kao i američkoj rediteljki dokumentarnih filmova Lauri Poitras. Britanski “Gardijan” i “Vašington post” u junu su počeli da objavljuju tajne dokumente koje su od Snoudena dobili. Time su u javnost procurele informacije o akciji NSA i britanske tajne službe GHCQ, koje su prisluškivale telefonske razgovore milijardi građana u Americi i u inostranstvu.

Američka obavještajna služba NSA je navodno špijunirala komunikaciju korisnika Google-a i Yahoo-a diljem svijeta.

Američka obavještajna služba NSA je navodno špijunirala komunikaciju korisnika Google-a i Yahoo-a diljem svijeta.

Uskoro je postalo poznato da na udaru nisu bili samo meta-podaci, već i sadržaji razgovora, imjelova, kao i adresari i aktivnosti internet korisnika. Te podatke Amerikanci i Britanci sakupljali su putem internet čvorova i optičkog kabla, preko kojih se podaci prenose. Program “Prizma” koji NSA koristi od 2007. godine omogućuje i priključivanje na servere Fejsbuka, Gugla, Majkrosofta i Epla. Programom XPS omogućen je pristup meta-podacima i elektronskoj pošti. Britanska tajna služba je od 2010. godine za potrebe špijuniranja počela da koristi program “Tempora”.

Obama u Berlinu

Po otkrivanju afere, Berlin je najprije reagovao uzdržano. Savezna vlada je isticala da Njemačka u borbi protiv terorizma od NSA dobija informacije, pomoću kojih sprečava terorističke napade u Njemačkoj.

Kada je 19. juna američki predsjednik Barak Obama posjetio Berlin, teme NSA i špijuniranje, zbog velikog pritiska javnosti, bile su veoma važne. Na zajedničkoj konferenciji za novinare, kancelarka Merkel je objasnila da je sa svojim gostom razgovarala o „mogućnostima i opasnostima“, kao i da je zahtjevala da prilikom prisluškivanja mora da se poštuje princip proporcionalnosti. Pomirljivo je i dodala: „Internet je za sve nas neistražen teren, on našim neprijateljima omogućava i da naš način života dovedu u opasnost.“ Obama je kancelarki dao garancije, da bez sudskog odobrenja telefonski razgovori neće biti prisluškivani, kao i da elektronska prepiska neće biti čitana.

Ministar unutrašnjih poslova i osnovno pravo

Njemački minister unutrašnjih polsova Hans Peter Fridrih, zadužen za zaštitu podataka u julu je posjetio Vašington kako bi sa američkim kolegama razgovarao o novonastalom problemu. Po povratku je potvrdio da su sa programom Prizma “provjeravani” sadržaji telefonskih razgovora i telefonske prepiske. Pritom se navodno ciljano tragalo za sadržajima koji se tiču terorista. “Plemenit cilj spasavanja ljudskog života u Njemačkoj” opravdava zajednički rad njemačkih i američkih tajnih službi, kako bi napadi bili spriječeni.

Poslije jednog zasjedanja parlamentarnog kontrolnog odbora u Berlinu, Fridrih je govorio o osnovnoj pravnoj bezbjednosti, što je izazvalo oštre i bijesne reakcije kod opozicije i javnosti. Stručnjak za unutrašnja pitanja stranke SPD, Tomas Operman, koji je istovremeno bio i šef Parlamentarnog kontrolnog odbora, predbacio je Fridrihu da se iz SAD vratio praznih ruku, a kritike na račun ministra imali su i tadašnji koalicioni partneri – liberali iz stranke FDP.

Međutim, Fridrih nije odstupao od svoje linije. Na vanrednoj sjednici novoizabranog Bundestaga u novembru govorio je o “navodnoj akciji sa špijuniranjem” i o Snoudenovim “navodnim dokumentima”, pritom naglašavajući važnost uske saradnje Njemačke i SAD.

Kancelarkin mobilni

Skandal je u međuvremenu zadobio nove dimanzije. Krajem oktobra saznalo se da je na listi za prisluškivanje NSA bio i mobilni telefon njemačke kancelarke Angele Merkel. Prema pisanju magazina „Špigel“ njen mobilni je prisluškivan od 2002. godine i to najvjerovatnije direktno iz američke ambasade u Berlinu. Na krovu ambasade, smještene u srcu glavnog grada Njemačke, bili su postavljeni uređaji, pomoću kojih je prisluškivan kancelarkin telefon, ali i telefoni drugih njemačkih političara, novinara i privrednih predstavnika. Merkelova je reagovala ljutito. „Prisluškivanje prijatelja, to je nedopustivo“, kazala je i pozvala Obamu tražeći objašnjenje. On joj je zagarantovao da o svemu tome ništa nije znao, jer bi inače momentalno zaustavio čitavu akciju. Takođe je obećao da kancelarka „sada i ubuduće“ više neće biti prisluškivana.

Vijest o prisluškivanju kancelarkinog mobilnog telefona ponovo je temu NSA izdigla u prvi plan, a samim tim se u centru pažnje ponovo našao i Edvard Snouden. Nakon četvoronedjeljnog boravka u tranzitnoj zoni moskovskog aerodroma, u Rusiji je dobio jednogodišnji azil. Time su i on i NSA afera ponovo nestali sa scene. Krajem oktobra iz zaborava ga je izvukao poslanik Zelenih, Hans-Kristijan Štrebele.

Štrebeleov put u Moskvu

Predsjednik Obama navodno nije znao da se prisluškuje i kancelarka.

Predsjednik Obama navodno nije znao da se prisluškuje i kancelarka.

Poslanik Zelenih u Moskvu je otputovao 31. oktobra u pratnji dvojice novinara, kako bi se sastao sa Snoudenom. On je bio prvi političar koji je bio spreman da se nađe sa tim mladim čovjekom, kojeg građani uglavnom cijene, dok je od strane vlade bio potpuno izopšten. Sreli su se na tajnom mjestu, a Štrobelea je zanimalo kakvi su njegovi dani u ruskom egzilu, te kakvi su mu planovi za budućnost. Pitao ga je i da li bi bio spreman da se pojavi kao svjedok u Berlinu pred parlamentarnim odborom za istragu afere NSA. Snouden je kazao da je u principu spreman, ali i ukazao na komplikovanu pravnu situaciju u kojoj se nalazi, pritom jasno naglasivši da je zainteresovan za dobijanje azila ili dozvole boravka u Njemačkoj.

CDU i SPD koji su u to vrijeme vodili pregovore o formiranju velike koalicije, odbacili su Štrobeleov prijedlog, objasnivši da Njemačka ne može da primi Snoudena, jer su SAD podnijele zahtjev za njegovim izručenjem.

Istražni odbor u Bundestagu

Ni želja opozicije za formiranjem jednog parlamentarnog odbora za istragu afere nije naišla na oduševljenje novih koalicionih partnera. Jer potpuno je beznadežno očekivati da se svjedoci iz SAD, Velike Britanije ili predstavnici ambasada iz kojih se u Njemačkoj vršilo špijuniranje – pojave pred odborom. Međutim, poslanici bi mogli da istraže, šta je o svemu tome znala savezna vlada i njemačka tajna služba. Ali za uniju CDU/CSU i SPD to je delikatna tema. Parlamentarni istražni odbor će ipak biti formiran, jer vlada ne želi da bude optuživana da zbog svoje nadmoći opoziciji uskraćuje njena parlamentarna prava.

Autori: Bettina Marx / Boris Rabrenović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić