"Novo poglavlje" u njemačko-američkim odnosima

Akteri su stari, ali ipak ponešto novoga u njemačko-američkom odnosu. To je potvrdila brza posjeta nove američke ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice Berlinu, ali to su isto učinile i brojne prijateljske geste američke vlade. Tako je predsjednik Bush iznenadno našao vremena za saveznog ministra unutranjih poslova Otta Schily-a, koji je bio najavljen samo savjetniku za sigurnost Hadley-u. Takodjer je i šef diplomatije Fischer nedavno u Vašingtonu primljen od nove koleginice Rice, pa izgleda, kao da za američku administraciju nije bilo ništa hitnije, od produbljivanja dijaloga sa njemačkim partnerima.

Ponovo raditi na ličnim susretima na najvišem nivou, strategija je Vašingtona vrijedna pohvale. No, uz dalje postojanje razlika oko rata u Iraku, nedostatak komunikacije i spremnosti na razgovore, ostaju bolne tačke. " Na radnom nivou naši su odnosi dobri", glasila je deviza tokom onih dugih mjeseci u kojima Schröder i Bush uopšte nisu razgovarali.

Lični razgovori, geste i simboli, važan su dio politike,pa se George Bush na početku svog drugog predsjedničkog manadata odlučio za "geste ispružene ruke". To pak, ne znači da će on biti spreman na kompromis u odredjenim stvarima. Bolji dogovori i prijateljski ton prema evropskim saveznicima, ne znači nikakav zaokret od dosadašnje politike vlade SAD-a. Doduše, time se olakšava razumijevanje i sprječavaju konflikti. Kada se Bush naljutio 2002. što je prema njegovom ubjedjenju , kancelar koristio u izbornoj kampanji odbacivanje rata u Iraku, Schröderov savjetnik je morao trezveno konstatirati , da se tokom razgovora u Berlinu, dvojica šefova vlada uopšte nisu razumjela. A, onda mjesecima nije bilo susreta izmedju Schrödera i naljućenog Busha. Iz takve greške kancelarov ured je izvukao veoma jednostavnu pouku: treba mnogo više medjusobno razgovarati ! I upravo to je sadašnja linija Vašingtona, očigledno zasnovana na spoznaji , da jedna evropska zemlja sa istorijom, kakvu ima Njemačka , ne mora uvijek hvaliti sve ono što preduzmu SAD. Bush i Rice sada su mnogo ležerniji prema razlikama u mišljenju. Pragmatično hvale njemačku pomoć u obnovi Iraka, umjesto da kritiziraju neslanje njemačkih vojnika. To, da se protiv terora i oružja za masovno uništenje može boriti samo zajdeničkim snagama, najjači je argument.

Uz to je Condoleezza Rice na konferenciji za novinare u Berlinu, vidljivo tražila prijatlejske formulacije, pa je najavila " novo poglavlje" u njemačko-američkim odnosima. I, poruka je shvaćena. Kada su Rice i Schröder na kraju šaljivo komentirali zašto je predsjednik Bush izabrao baš Majnc za svoju posjetu Njemačkoj, to se skoro pretvorilo u srdačnost. O hladnim njemačko-američkim odnosima, u svakom slučaju više nema govora.