Novinari samokritični nakon izbora u SAD

Za brojne uticajne medija u SAD uoči izbora je bilo sigurno: Hillary Clinton će biti prva predsjednica SAD. Donald Trump predsjednik? Za mnoge medijske kuće to je bilo nezamislivo, pogotovo zato što je privukao pažnju prvenstveno zbog svojih rasističkih, seksističkihi i vulgarnih izjava. New York Times je zbog toga javno podržavao Hillary Clinton i pozivao čitaoce da glasaju za nju. Slično je bilo i sa Atlantic magazinom.

Različite predodžbe o vrijednostima američkog društva

Ipak, veći dio stanovništva SAD odlučio je da glasa suprotno tome, suprotno medijskom "mainstreamu". Očito je da oni imaju drugačiju predožbu o društvu nego mediji. Donald Trump je postao predsjednik.

"Pobjeda Trumpa je bila nevjerovatno iznenađenje jer smo vjerovali medijima koji su pisali da že rezultat biti ttijesan, ali da se s velikom sigurnošću može očekivati pobjeda Hillary Clinton", kaže Gerhard Vowe, ekspert za medije i komunikaciju na Univerzitetu Heinrich Heine u Düsseldorfu.

Ne treba prepisivati od agencija za istraživanje

Etablirani mediji oslanjali su se u prvoj liniji na prognoze demoskopa, agencija za istraživanje, navodi Vowe. A agencije su potcijenile Trumpa. Agencije su i ranije pokazivale nesigurnost u interpretacijama mišljenja javnog mnijenja, što je pokazao referendum o Brexitu u Velikoj Britaniji.

Ipak, opravdavati pogrešne prognoze medija pogrešnim prognozama agencija za istraživanje javnog mnijenja bi bilo fatalno. "Postoji jedan liberalni "mainstream" u SAD u čijim okvirima se kreće politička i medijska klasa i koji počiva na određenim vrijednostima, ali je očito da to nije odraz cjelokupnog američkog društva", objašnjava Uwe Krüger, novinar i autor knjiga "Mainstream" i "Moć mišljenja".

Različite vrste političke komunikacije

Izbori u SAD su pokazali da su veliki mediji u SAD izgubili kontakt sa ljudima njihove zemlje. "Novinari žive u balonu čiji sadržaj je isfilterisan", navodi Vowe. Oni žive u velikim medijskim centrima i time su čak i fizički odvojeni od većine stanovništva. Oni su okruženi ljudima koji su slični njima - političarima i visokoobrazovanim osobama. Njih povezuje određena mjera profesionalnosti, racionalnosti i zajedničkog stila komunikacije, kaže Vowe. "Niko u medijima nije u dovoljnoj mjeri shvatio da je na djelu način političke komunikacije koji utiče na izbornu odluku. Ne radi se tu o istini i sadržajima, nego o gardu, načinu izražavanja i o onome što neko želi da vidi." Problem novinarstva je uočavanje ove razlike između načina komunikacije. Novinari su osluškivali vlastiti eho i nisu predstavljali one koji su osjećali da su nashvaćeni i izolovani u društvu.

Trumpovi sljedbenici njegovu pobjedu vide kao navodnu pobjedu autsajdera nad političkim establišmentom. To je scenario uz čiju pomoć žele da profitiraju i desničarski populisti u Evropi. I politolog Hajo Funk vidi vezu između pobjede Donalda Trumpa i uspona stranke AfD u Njemačkoj. Sličnost postoji barem u emocionalnoj retorici. "Još uvijek je raširen anti-AfD stav a o argumentima ove stranke ne raspravlja, oni se potiskuju i guraju u stranu", kaže Vowe. On od novinara očekuje da na "empatičan način objasne šta je to što pokreće društvo".

Socijalni mediji probijaju zid šutnje

Ipak, novinari u doba socijalnih mreža više ne mogu da procijene da li se kod nekih fenomena radi o "mainstreamu" ili o marginalnoj pojavi. Komentari u socijalnim mrežama su tu - ali se ne zna u kojoj mjeri se oni poklapaju s mišljenjem većine stanovništva. Socijalni mediji kreiraju vlastiti komunikacijski nivo, mimo političkog. Pojedinac koji podržava Trumpa tako ne razmišlja o tome kakvo je raspoloženje u narodu na osnovu pisanja etabliranih medija. Korisnici dobijaju vijesti koje zavise od filtera na facebooku, ili preko news-feedsa, vijesti koje su bliske njegovim interesima. Oni se informišu u okruženju sličnom njima. Ta fragmentizacija komunikacije ima enormne posljedice, tvrdi Vowe. "Kada u scojalnim mrežama neko osluškuje samo vlastiti eho, onda se više ne osjeća izolovanim. Pristalice Trumpa, recimo, tako precjenjuju svoj uticaj i vrlo snažno ulaze u izbore."        

Bjekstvo od pisaćeg stola

Novinar Uwe Krüger traži da novinarstvo prekine da prati samo djelovanje elita. Ono se mora odmaknuti od mjesta zbivanja i donošenja odluka, koja se nazivaju "news-hotspots", kako bi se pozabavilo političkim temama koje nisu etablirane. Krüger od novinara zahtijeva da generišu teme izvan "mainstreama", teme koje nemaju veze sa onim što prenose agencije i onim što se  govori na konferencijama za novinare.