1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Novi ugovor, nova nada

Govori političara zvuče veoma poznato. Istorijski dan, nova etapa, savladana kriza. Sve ove riječi su jednom upotrijebljene prilikom potpisivanja ugovora EU prije tri godine u Rimu.

Novi početak u bolju, zajedničku budućnost

Novi početak u bolju, zajedničku budućnost

Tada je ustav potpisalo 25 šefova vlada, podjednako svečano i podjednako ozbiljno kao i u Lisabonu. Neuspjeh je doživljen kada su glasači u Francuskoj i Holandiji rekli "ne". Na kraju je više država, među kojima su Velika Britanija i Poljska, otkrilo da nije oduševljeno ustavnim projektom.

Tokom dvije i po godine bolne diskusije stvoren je konačno novi razvodnjeni ugovor koji se slučajno zove "lisabonski", jer Portugal predsjedava Unijom. Ostaje nada da Ugovor neće doživjeti istu sudbinu kao i njegova velika sestra. Reformski, ili promijenjeni ugovor, kako ga je u prvoj polovini godine nazvala nejmačka kancelarka Angela Merkel, mora da bude ratifikovan u datom roku,kako bi postao međunarodno- pravno važeći. Trenutno se čini kao da bi još jedino u Velikoj Britaniji moglo da dođe do teškoća. Gordon Braon želi da spriječi glasanje, jer tačno zna da bi njegovi sunarodnjaci mogli da odbiju ustav. Oni vjeruju u glasine o evropskoj super državi, koja bi trebalo da bude osnovana preko ovog ugovora. Činjenica je pak, da su svi državni simboli, kao što su zastave i himne potpuno uklonjeni.

Predsjednik Evropskog parlamenta Hans Gert Petering je citirao stari, ali zbog toga ne manje stvaran Evropski osnovni zakon: Evropljani su iz kriza uvijek izlazili ojačani. Činjenica je da je ugovorom iz Lisabona, EU modernizovana i prilagođenija rastućoj veličini Unije. Takođe je činjenica i da Ugovor ne sadrži pravac u kome će se Unija dalje razvijati.

Ova rasprava tek predstoji. Francuski predsjednik Nikola Sarkozi je najavio da bi ova rasprava trebalo da se vodi najkasnije za vrijeme njegovog predsjedavanja Unijom u drugoj polovini 2008.godine.

Vječni spor između dva krila EU, dakle onih koji bi željeli da prodube povezivanje jednih s drugima i onih koji zagovaraju što je moguće brže proširenje, nije odlučen. Takođe ne ni ugovorom iz Lisabona, koji doduše jeste kamen temeljac, ali ne i konačna riječ. EU će se kao i proteklih 50 godina razvijati , ponekad sporije, ponekad brže. Ugovor iz Lisabona neće biti posljednji. I na kraju utjeha za one koji su skeptični u odnosu na EU:m prvi put ovaj ugovor asadrži takođe i mogućnost da neka zemlja istupi iz Unije.