1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Novi patriotizam za sve Nijemce

U utorak (27.01.) se navršava 64. godine od oslobađanja preostalih zatvorenika, pretežno Jevreja, iz koncentracionog logora Aušvic. 27. januara 1945. njih su oslobodile trupe bivšeg Sovjetskog saveza.

Hanuka u svjetlu Brandenburške kapije.

Da svi budu jedno - Hanuka u svjetlu Brandenburške kapije.

Mnogi koji su preživjeli Holokaust (Holocaust) napustili su Njemačku, no neki su i ostali. Šarlota Knobloh (Charlotte Knobloch), predsjednica Centralnog vijeća Jevreja u Njemačkoj je jedna od njih. Kao Jevrejka ona od završetka Drugog svjetskog rata živi uglavnom u Minhenu (München). Međutim, da li je tamo našla i svoju domovinu? I šta domovina uopšte može da bude za njemačke Jevreje?

Šarlota Knobloh - portret

Šarlota Knobloh za sebe kaže da je jednako i Njemica i Jevrejka.

„Domovina za jevrejske građane ove zemlje je jedan veoma senzibilan pojam. Ja sama sebi ne mogu predstaviti da nakon 1945. još jednom u zemlji u kojoj sam rođena govorim rado o domovini. Ali danas ću to uraditi“, kaže Šarlota Knobloh i dodaje da je preživjela samo za to, jer je svojedobno rečeno da je ona vanbračno dijete jedne kućne pomoćnice:

„I tu dati sasvim jednostavan odgovor: Ja inače nemam drugu domovinu.“

Domovina je identitet

No, prema njenim riječima, zemlja u kojoj čovjek živi ne mora istovremeno i da znači da je to njegova domovina.

Profesor Dr. Martin Bums (Booms) ovim riječima opisuje jedan od aspekata domovine:

„Domovina je identitet. To se može prevesti i kao biti kod kuće. No pitanje je naravno kako se taj identitet definira ? Možete reći domovina je mjesto, teritorijalno mjesto, odnosno u manjoj formi kuća rođenja. Naravno, to je također i koncept takozvane otadžbine – koji je možda uveden na politički smišljen način.“

Tako je bilo u vrijeme nacionalsocijalizma kada su nacisti, koji su odgovorni za ubistvo miliona Jevreja, govorili da su „front i domovina – garancije pobjede“. No, mnogi njemački Jevreji su prihvatili Njemačku kao svoju domovinu, baš kao i Šarlota Knobloh.

Dvorana imena u Istorijskom muzeju Holokausta.

Dvorana imena u Istorijskom muzeju Holokausta.

„Ja sam izgubila domovinu kada se kao dijete od četiri godine više nisam smjela igrati sa mojim vršnjacima, jer jevrejska dijeca to nisu smjela raditi. Definitivno sam izgubila domovinu 9. novembra 1938. kada su gorile sinagoge. To sam znala kao dijete, kada je za moga oca kome je Njemačka također bila domovina, bilo teško da shvati da je propao jedan svijet. On je tada izgubio sav svoj identitet.“

I Jevrejka i Njemica

A imati njemački i istovremeno i jevrejski identitet za mnoge Jevreje dugo nije bilo moguće. No Šarlota Knobloh danas kaže da bi jedna nova vrsta patriotizma trebalo da povezuje sve Nijemce te da im ponudi jednu domovinu.

„I to na osnovu svega onog što sam preživjela, kako je ova zemlja bila na samom dnu i kako se vlastitim snagama ponovo podigla i etablirala. To dugo nije bilo tako, ali je tako danas. Zbog toga mladi ljudi mogu biti ponosni na ovu zemlju. I da ne zaborave: Šta sve ljudi mogu uraditi ljudima.“