1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Novac odlazi, a nove krize prijete

Nestabilna tržišta, povišene kamate, valute u mnogim zemljama pod velikim pritiskom. Kao razlog tome često se navodi promjena politike američkih deviznih rezervi. Ali da li je to dovoljno objašnjenje?

Turska lira prolazi kroz turbulentan period. Još prošle sedmice se šef Centralne banke Erdem Bašči zalagao da kamate za pozajmice bankama ostanu na 4,5 odsto. A lira je i dalje slabila. Stoga je u utorak kamata drastično podignuta na 10 odsto. Dnevni listovi bliski vladi Redžepa Taiba Erdogana pišu o „kamatnom puču“ i pobjedi „kamatnog lobija“. Erdoganu naime nije drago što kamate Centralne banke rastu baš pred lokalne izbore u martu. Strahuje se da će visoke kamate smanjiti investicije, što će se na kraju osjetiti i u potrošačkoj korpi građana. Osim toga, turska lira se i dalje nalazi u slobodnom padu pa je pitanje da li je potez finansijskih vlasti u Ankari dao ikakve rezultate.

Zaokret Federalnih rezervi

Veoma skeptičan: Recep Tayip Erdogan

Veoma skeptičan: Recep Tayip Erdogan

Turska nije jedini moderni „ekonomski tigar“ koji je na svojoj koži osjetio potez Federalnih rezervi iz Vašingtona. Pogođene su i druge velike zemlje u kojima je posljednjih godina bilo isplativo uložiti novac – Indija, Brazil, Južnoafrička Republika... Sve ove države su profitirale od američke politike jeftinog novca. Naime, Federalne rezerve su godinama otkupljivale ogromne količine državnih obveznica SAD, i spuštale sopstvenu kamatnu stopu ka nuli. Isprva pogodna za investitore, ova politika u jednom trenutku dovodi do zasićenja i investitori traže države u kojima imaju veće izglede za zaradu – recimo Turska.

Kada su patroni američkog novca napustili dosadašnju politiku i odlučili da kupuju manje obveznica i podignu kamate, novac je momentalno počeo da se vraća kući. A to za Tursku, Indiju ili Brazil znači odliv kapitala. Za liru, rupiju i real to je horor. Ipak, Holger Šmidling ne očekuje nešto poput Azijske krize iz 1997. godine. Ovaj glavni ekonomista Berenberg banke kaže međutim da će pogođene države morati da se suoče sa velikim izazovima. „To za ove zemlje mogu postati ozbiljne finansijske krize. Ali ne vjerujem da turbulencije u zemaljama u razvoju mogu imati trajne posljedice po zapadni svijet“, prognozira Šmidling u razgovoru za DW.

Smiješno bi bilo pripisivati Amerikancima krivicu za situaciju u Turskoj i drugim zemljama, ponavljaju ovih dana poznavaoci prilika. Novčana politika SAD je sasvim logična – jer Federalne rezerve imaju da brinu o američkoj privredi, a ne o turskoj. Novac je bio jeftin upravo da bi se podstakla konjuktura, objašnjava Šmidling. „Sada se ta politika koriguje, opet u sopstvenom interesu. Federalne rezerve rade ono što je ispravno – upravljaju domaćom konjukturom“, dodaje on. Ne može se Vašingtonu prebaciti činjenica da su se pojedine zemlje oslanjale na priliv kapitala iz SAD, umjesto što su jačale sopstvenu privredu.

Investitori idu na sigurno

Od svog nastanka, novac se ponaša po gvozdenom zakonu koji nijedna kriza ne može da poljulja – on se seli tamo gdje ima najveće izgleda da uspije i umnoži se. Pri tome, nije ključan samo obećani rast kapitala, nego i sigurnost ulaganja. Tako nasuprot bezbijednom američkom tržištu koje opet nudi izgled za obrt, stoje tržišta Turske potresene korupcijom, Brazila i Indije u kojima nema neophodnih reformi, Argentine koja još pati od krize pezosa ili Indonezije koja nema industrijsku bazu da održi stopu rasta. Novac se dakle vraća u SAD, ali i u Eurozonu koja djeluje kao da je prebrodila najgori period neizvjesnosti.

Berze u Istanbulu su kratko profitirale od kamatnog puča turske Centralne banke

Berze u Istanbulu su kratko profitirale od "kamatnog puča" turske Centralne banke

Osim povećanja kamata, zemljama u razvoju ostaje malo mehanizama da spriječe odliv kapitala. Prošle su godine privrednog čuda na Bosforu, uvjeren je Sinan Ulgen iz istanbulskog instituta EDAM. „Propuštena je prilika da se strukturnim reformama, povećanjem produktivnosti i boljim obrazovanjem postave bolji osnovi za zdravu privredu“, navodi Ulgen za DW. Takve reforme ionako su uvijek dugoročne i bile bi potrebne godine da pokažu svoje djejstvo. „Sada je kasno“, konstatuje turski stručnjak razočarano. „Dobra vemena su prošla.“

Turski premijer Erdogan nema namjeru da gleda odlazak novca skrštenih ruku. Već mora da se pomiri sa činjenicom da će proklamovani rast privrede od četiri odsto u 2014. Godini ostati samo puki san. Mediji prenose da Erdogan ima plan B za slučaj da podizanje kamata ne uspori propadanje lire i ekonomije – špekuliše se da bi vlada mogla da zamrzne sav kapital u državi kako bi spriječila njegov odliv. „To bi samo donijelo još više štete“, kaže za DW Emre Deliveli, ekonomski kolumnista lista Hurijet. „Onda bi u budućnosti svaki investitor dva put razmislio prije nego što uloži novac u Turskoj.“

Autor: Š. Zajbert / H. Beme / N. Rujević
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić