Nova ruska strategija na Bliskom istoku

Demanti je uslijedio odmah. Ne, Rusija nije poslala nikakve specijalce na egipatsko-libijsku granicu. „Nema ruskih specijalnih snaga u Sidi Baraniju U Egiptu", saopštilo je rusko Ministarstvo odbrane u Moskvi. Slično se izrazio i portparol Kremlja Dmitrij Peskov. On je rekao da „nema informacija" o ruskim snagama poslatim preko Egipta. Prije toga je agencija Rojters javila da se u pomenutoj vojnoj bazi nalaze 22 ruska specijalca. Rojters prenosi da su tu vijest potvrdili i predstavnici vojske SAD.

Neosporno je da je Rusija posljednjih nedjelja pojačala svoje angažovanje u Libiji. Tako je više desetina naoružanih lica iz jedne ruske firme za obezbjeđenje do kraja februara bilo na područjima koja kontrolišu snage libijskog generala Kalife Haftara. To je za list „Arab njuz" potvrdio i vlasnik te firme. Haftar se na svoju ruku i bez demokratske legitimacije bori protiv džihadističkih pobunjenika – prije svega protiv terorista organizacije Islamska država (IS).

Gostovanje na nosaču aviona

Zna se i da je Haftar u prvoj polovini januara bio gost na ruskom nosaču aviona „Admiral Kuznjecov" koji se iz voda pred sirijskom obalom vraćao za Rusiju. Prema medijskim agencijama, on je odatle navodno imao video-konferenciju sa ruskim ministrom odbrane Sergejem Šojguom. Početkom ove nedjelje, Haftarov savjetnik Abdelbaset al Bazdi razgovarao je sa Šojguovim zamjenikom Mihailom Bogdanovim u Moskvi. Njih dvojica su se složila „da je neophodno zasnovati kolektivan dijalog u kojem bi trebalo da učestvuju predstavnici svih političkih grupa i plemena", rečeno je u Ministarstvi odbrane.

Još u jesen 2016, Moskva je predstavila strateški papir o ruskoj spoljnoj politici. Tu piše da Moskva i dalje žali da doprinosi stabilnosti regiona i da će se fokusirati „na političko-diplomatsko smirivanje konflikata". U sklopu te strategije je i angažovanje Moskve u Libiji.

Nova strategija za Bliski istok

U dokumentu je nagoviještena i nova strategija u pojedinim regionima svijeta. „Danas, kada je međusobna zavisnost naroda i država bitno veća nego ranije, pokušaji da se zasnuju bezbjednost i stabilnost na tuđoj teritoriji – nemaju budućnost“. Drugim riječima: vremena u kojima je neka strana sila mogla da po sopstvenom nahođenju određuje politiku neke druge zemlje, prošla su.

Kakve je pouke Rusija iz toga izvukla – vidi se po angažovanju u Siriji na strani predsjednika Bašara al Asada. Rusija ima vrlo konkretne predstave o budućem političkom pravcu Sirije. Ako se ta strategija slijedi, ona se može ostvariti samo zajedno sa partnerom – dakle Asadom. Tu treba računati i druge partnere, prije svega Iran i libanski Hezbolah. Pri tome se ne mora raditi o trajnim savezima, već se u mnogo većoj mjeri radi o alijansama koje su vremenski ograničene i mogu da se razgrade nakon postizanja postavljenih ciljeva.

Kritika politike SAD na Bliskom istoku

To je Moskva uvidjela nakon ulaska SAD u Irak 2003. Invazija je počela a da se Bušova vlada prije toga nije pobrinula da nađe partnera na licu mjesta, nekoga ko bi mogao da joj pomogne pri preuređivanju države. Zato je i posljeratna faza bila haotična. Posljedice intervencije se osjećaju i danas.

Slično kritički Moskva gleda i na politiku vlade Baraka Obame na Bliskom istoku. Ona je propala, kaže Leonid Slutski, predsjedavajući Odbora Dume za spoljne poslove: „Nemoć i izostajanje rezultata su očigledni".

Iz tih grešaka Moskva želi da nešto nauči. Strane države bi trebalo da sarađuju sa jakim režimima, koliko god oni bili bezobzirni, rekao je, kako prenosi Njuzvik, Putin prilikom predstavljanja novog strateškog papira. I dodao da će u suprotnom svijet doživeti „uništenje državnih sistema i procvat terorizma".

Želja za globalnom moći

Rusija istovremeno želi i da se svijetu ponovo prezentira kao globalna vodeća sila. Pri tome ima uspjeha kojima može da se pohvali. Tokom protekle godine, Putin je imao 25 susreta sa političkim vođama arapskih zemalja – kako prenosi Njuzvik – što je pet puta više nego što je postigao Obama.

Važan dio tog bilansa je ostvaren i zbog ruskog angažovanja u Siriji. Tamo je Rusija testirala svoju novu strategiju, kaže politikološkinja Renda Slim sa Vašingtonskog instituta za Bliski istok. Posljedica je jasna: „Svaki politički vođa će sada da kaže: možda je vrijeme da preispitamo odnose sa Rusijom."

Čini se da je Rusija tek na početku sa svojom novom politikom na Bliskom istoku. Širenje ka Libiji je, kako u jednoj studiji procjenjuje američki trust mozgova Stratfor, „samo jedan element mnogo obuhvatnije strategije jačanja ruskih aktivnosti u južnom Sredozemlju – i stvaranje zone uticaja kakva je postojala u vremenu Sovjetskog Saveza".