Nova era internet komunikacije

Wikipedia

Moć uticaja na tok globalnih dešavanja do sada je po pravilu pripadao uskim krugovima moći, često prestavljenim u samo jednoj osobi. Novi koncept interneta, zasnovan na interakciji sa korisnicima omogućio je milionima ljudi širom svijeta da daju sopstveni doprinos kreiranju i objavljivanju informacija.

Najbolji primjer kako pojedinačno zalaganje, u cilju razmjene znanja može uroditi plodom jeste internet enciklopedija Wikipedija. Arne Klempert, portparol njemačkog odjeka Wikipedije,kaže :

«Vikipedija je otvorena enciklopedija na kojoj svako može doprinjeti. Ne postoji glavna redakcija nego svi korisnici u stvari čine redakciju. Prednost ovog principa su raznovrsnost i kolektivno kontrolisanje eventualnih grešaka.»

Projekat Wikipedija nastao je na inicijativu internetskog poduzetnika Jimmy Walesa, u cilju ostvarenja ideje da svi korisnici interneta doprinesu njegovom sadržaju. Na samim početcima ova je ideja bila suočena sa mišljenjem da internet projekat zasnovan na volonterizmu predstavlja romantičarsku ideju koja ne može uspjeti. Arne Klempert, tvrdi:

«Kada je sve počelo, 2001 godine, niko nije očekivao da jedna enciklopedija pokrenuta od strane dobrovoljaca, može postići ovakav uspjeh. Međutim Vikipedija je jedan od 10 najposećenijih sajtova na svijetu a pri tome ima samo 7 stalno zaposlenih. Ovo samo po sebi predstavlja čudo.»

Osim brojnih pozitivnih spekata Wikipedije, koji se prvenstveno ogledaju u slobodnom pristupu znanju i informacijama iz najrazličitijih oblasti, ovaj koncept ima i svoje negativne strane. Glavni problem su nesavjesni korisnici koji u ovu enciklopediju upisuju netačne podatke. Sve ovo, prema mišljenju Klemperta, u nekoj mjeri narušava pouzdanost Wikipedije kao izvora informacija, s druge strane upravo su korisnici ti koji kontrolišu i ispravljaju netačne sadržaje.

«Otvorenost ovog sistema omogućava postojanje netačnih informacija ili sadržaja koji su zakonski gledano, problematični. Ali iskustvo pokazuje da se radi o izuzecima i da korisnici primjećuju propuste, te ih koriguju.»

Videotube

Sa sličnim problemima se suočava i portal za razmjenu video fajlova Videotube. Ovaj je portal njemački ekvivalent globalno prisutnom servisu Youtube, koji omogućava video komunikaciju ljudi širom svijeta. Njegova se vrijednost procjenjuje milijardama dolara, i odnedavno je postao član velike Google porodice.

Videotube i Youtube rade na istovjetan način. Oni nude platformu preko koje svaki korisnik može pohraniti audio-video sadržaj na internet i tako ga učiniti dostupnim milionima drugih korisnika.

Dok se kod Wikipedije nesavjesnost korisnika ogleda u dezinformacijama, nesavjesnost korisnika platforme Videotube se ogleda u pohranjivanju video sadržaja koji promovišu jezik mržnje, pornografiju ili naprosto krše autorska prava. Rudi Singer osnivač servisa Videotube kaže:

«Nažalost se moramo boriti protiv pojedinih korisnika koji na našu platformu postavljaju nedolične ili nasilne video fajlove. Isto tako ne želimo da objavljujemo političke poruke, mada se to sve češće dešava. U novembru prošle godine su se na našoj stranici pojavile video poruke ekstremno desno orjentirane stranke NPD, koje smo odmah uklonili. Ipak je stvar dospjela u medije i to u negativnom svjetlu. Zato smo razvili posebne filtere, ali je zaista teško trenutno otkriti sve sporne sadržaje. »

I pored svega Singer smatra da je prednost ovakve platforme to što korisnici sami odlučuju koje će sadržaje gledati. Korisnici prijavljuju nekorektne sadržaje i time pokazuju svijest o sopstvenom doprinosu ideji na kojoj je zasnovan cjelokupni projekat.

«Mislim da smo tek na početku svega internet postaje sve transparentniji. Korisnici imaju sve više upliva na njegov sadržaj. Oni će u buduće i sami kreirati sve više programa. Oni će nas kao servise navesti da na internet stvaljamo sve više sadržaja koji oni sami žele da vide. Za mene je to pozitivan razvoj. Mislim da će sve postati mnogo zanimljivije. Sami korisnici će odlučiti kuda nas ovaj put vodi.»

Blog

Dok Wikipedija i Seirvisi poput Videotjuba prestavljaju već kreirane platforme koje nam daju ne samo servis nego i mogućnost ličnog doprinosa. Blog servisi s druge strane omogućavaju korisnicima da sami kreiraju vlastitu platformu, odnosno internet sajt.

Fenomen Bloga, kao internet dnevnika se razvio još tokom devedesetih godina. Blog servisi vam omogućavaju da na jednostavan način kreirate stranicu čiji ćete sadržaj sami uređivati. Ovim se kreira Blog zajednica koja okuplja veliki broj blogera u razmjeni informacija stvarajući tako grupu koja ima dovoljno snage da utiče na nekada nedodirljive tradicionalne medije.

Jedan od najbrojnijih Blog servisa u jugoistočnoj Evropi je Blog.hr. Ovaj servis je u protekle dvije i po godine okupio preko 200. 000 korisnika, stvarajući tako zajednicu koja ne samo da ima moć kritike, nego predstavlja i relevantan izvor informacija. Dario Markuš, osnivač i voditelj servisa Blog.hr kaže:

«Nama primarni cilj nije bio korisnicima omogućiti da imaju brdo mogućnosti za uređivanje svoje web stranice, već nam je jedini cilj bio da blogovi budu čitani i da budu truba masama. Upravo smo išli u tom smijeru kreiranja građanskog novinarstva»

Moć bloga prepoznale su sve vodeće svjetske korporacije. Tako one sada i same imaju blogove, te ohrabruju svoje uposlenike da putem bloga utiču na kreiranje pozitivne slike o svojim korporacijama.

Dok su tradicionalni mediji isprva bili skeptični prema blog zajednicama nazivajući ih amaterima i besposličarima, danas su, čini se, vrlo dobro svjesni da je kvantitet podario kvalitet. Blogo svera svakim danom nudi sve više blogera čiji se medijski uticaj svakako ne može zanemariti. Dario Markuš, osnivač i voditelj servisa Blog.hr tvrdi:

«Tradicionalni mediji su se na neki način počeli bojati blogova jer su na blogovima, svi takoreći novinari. Nitko se ne može protiv te mase boriti. Zapravo, Tradicionalni mediji se sada pokušavaju priključiti blogerskoj zajednici i izaći u zajednički projekat na kojem će surađivati i profesionalni novinari i obični blogeri. »

U teoriji digitalne komunikacije godina 1980. se obično imenuje kao početak digitalizacije medija. Tokom osamdesetih mediji su doživjeli digitalnu revoluciju, koja je tokom devedesetih krunisana masovnom upotrebom interneta. Internet je prestao biti samo prostor za djelovanje finansijski moćnih ljudi, te prerastao u prostor na kojem svoj doprinos mogu dati svi... i to na vrlo jednostavan način.

Godina 2006. će vjerovatno biti upamćena po tome što je postalo jasno koliku moć ima svaki korisnik interneta. To što smo svi mi koji koristimo internet, od strane magazina Time, proglašeni za osobu godine vjerovatno prestavlja simbol kraja jednog poglavlja, te početak nove ere osobnog pristupa internetu.