1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Nogomet u gostima kod diktatora

Treba li bojkotirati Ukrajinu? Oko tog se pitanja uoči EURA 2012. puno debatiralo. Situacija s ljudskim pravima u zemlji domaćinu nije ružičasta. Slično je bilo i u Argentini 1978. godine.

Sivi oblaci nadvili su se nad Buenos Airesom 1. lipnja 1978. No, svježe renovinari stadion Monumental na sjeveru argentinske metropole zasjao je u nacionalnim bojama, nebesko-plavoj i bijeloj. Šef vojne hunte, general Jorge Videla je svečarskim glasom otvorio natjecanja na Svjetskom prvenstvu u nogometu, a na tribinama se počelo frenetično slaviti.

General je govorio o danu slavlja, mira i slobode. Zastave su vijorile, na njima je stajalo "Somos derechos y humanos" – kojima se sugeriralo da su Argentinci skloni pravu i ljudskosti.

Cinizam

Bile su to cinične riječi. Skupi spektakl pokušao je prikriti ono što je Argentina tada bila: stravična diktatura. Nakon puča argentinska je vojska 14. ožujka 1976. preuzela vlast, a režim general Videle dao ubiti desetke tisuća ljudi, mnogi su nestali bez traga i glasa. Preko 30 tisuća ljudi, među njima puno studenata, nisu doživjeli kraj diktature 1883.

Najgore je zločine hunta počinila u prve dvije godine vladavine - između 1976. i godine u kojoj se podržavalo Svjetsko prvenstvo u nogometu (1978).

Argentinien Militärdiktatur Junta Diktatur Demonstration Protest

Pepa Pussek drži sliku njenog sina Juana Carlosa Galvana, jedne od žrtava ubijene tijekom prljavog rata u Argentini

Samo dva kilometra od Monumenatala u Buenos Airesu danas se nalazi mornarička škola ESMA. Tamo se tijekom vojne vladavine nalazio jedan od najstravičnijih zatvora na Zemlji. Slavlje navijača nakon postignutih golova zatvorenici su u ćelijama za mučenje ponekad mogli i razaznati.

"Svjetsko prvenstvo 1978. je bilo instrumentalizirano od strane argentinske vojske, baš kao i Olimpijske igre 1936. od strane nacista", priča Humberto Ball. On je preživio zatočeništvo.

Kod diktatora

Već 1977. Amnesty International je izvjestio o teškim povredama ljudskih prava u Argentini. Pod motom "Nogomet da - mučenje ne", aktivisti su od tadašnjeg branitelja naslova najbolje momčadi svijeta (Njemačka) zahtijevali da se založi za političke zatvorenike.

Sepp Maier je 1978. bio golman njemačke ekipe. Na pitanje zašto se Nijemci tada nisu angažiralo oko ljudskih prava u Argentini, Maier je odgovario kako "nije uvjeren da bi to urodilo plodom." I dodao da "... bi nakon toga još svi bili uhićeni".

Veći dio tadašnjeg njemačkog "Elfa" i DFB-a (Njemački nogometni savez) branio se 1978. od kritičkih pitanja. Argument je uvijek bio isti: sport je sport, a politika politika.

Nogomet i mučenja

„Mi nismo zaduženi kao sportski savez za procjenu, napade ili opravdavanje političkih sustava", tvrdio je tadašnji medijski šef DFB-a Wilfried Gerhardt. To nije bila cijela istina. Hladni rat je bio u punom jeku, a kontroverza oko SP-a u Argentini se odjednom našla između ideoloških fronti.

Argentinska hunta je službeno slijedila cilj borbe protiv komunizma. Argentina je bila odličan gospodarski partner Zapada. Nijemci su Argentcima isporučivali prije svega vozila, oružje i nuklearnu tehnologiju.

Fußball WM Pokal 1974

Berti Vogts

Njemački reprezentativac Berti Vogts 1978. zaljubio se u Argentinu. To je "zemlja u kojoj vlada red. Nisam vidio nijednog jedinog političkog zatvorenika". Danas su takve izjave nezamislive. Na novinarsko pitanje da li ga muče povrede ljudskih prava u Argentini, tadašnji kapetan "Elfa" je uzvratio: "Da se Svjetsko prvenstvo održava u Sovjetskom Savezu, da li biste postavili ista pitanja?"

Skandali

FIFA (Svjetska nogometna federacija) i njezini čelnici javno su simpatizirali s argentinskim diktatorom i njegovim režimom. Tadašnji šef DFB-a Hermann Neuberger kompletirao je skandal: on je bez ikakvog srama u trening-kampu primio Hans-Ulricha Rudela.

Rudel je bio visokorangirani nacistički časnik iz Drugog svjetskog rata, junak NS-režima, koji je i nakon kraja rata ostao vjeran svom "Führeru" Hitleru. 1948. Rudel je pobjegao u Južnu Ameriku, gdje je bio savjetnik nekoliko vojnih diktatura.

Argentinski tim je na koncu osvojio titulu prvaka svijeta na domaćem terenu. Titula je bila sumnjive kvalitete. Bilo je očito da je argentinski trijumf protiv Perua u polufinalu (6:0) bio "kupljen".

Naslov prvaka svijeta osigurao je "preživljavanje" vojne diktature još nekoliko godina, smatra Eduardo Sacheri, argentinski autor i kolumnist: "Argentinsko je društvo bilo potpuno slijepo od patriotizma. Više kritike od strane inozemnih nogometnih saveza itekako bi povećalo pritisak na režim i to je itekako moglo urodit plodom".

Olympiastadion Ukraine Kiew

Stadion u Kiewu

Aktualna debata oko Ukrajine kao domaćina Europskog prvenstva pozorno se prati i u Argentini. I današnja diskusija je, kaže Sacheri, poput zrcala ispred lica mnogih Argentinaca: "Civilna potpora vojnog režima - to je poglavlje s kojim se mi Argentinci do danas nismo suočili."

Autori: Anne Herrberg / Srećko Matić

Odg. ured.: Senad Tanović