1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Emanzipationshebel Fußball

21. juni 2011

Nogomet je u Njemačkoj svakako jedan od opuštenijih načina integracije u društvo mladih s migracijskom pozadinom. Za djevojke je to dobra prilika da ih se izvuče iz tradicionalnog poimanja uloga spolova u društvu.

https://p.dw.com/p/11fzh
Julia Simić
Julia Simić se također usudila krenuti profesionalno u nogometne vodeFoto: picture-alliance/augenklick

"Moja majka je veoma tolerantna. Mi smo ovdje odrasli i više smo orijentirani prema njemačkih pravilima", kaže 19-godišnja nogometašica Hasret Kayikci, koja je uvijek imala podršku svoje obitelji. U međuvremenu igra u ženskoj nogometnoj Bundesligi. No, ovoj napadačici s turskim korijenima je poznato da to može prouzrokovati i probleme u obitelji, o čemu je slušala od svojih prijateljica. "Ima roditelja koji svojim kćerima zabranjuju igrati nogomet. A primorane su i da nose maramu", priča Hasret. Dodaje da su mlade djevojke tako veoma ograničene te da je njoj od malih nogu bilo dopušteno igrati nogomet. Počela je igrati još u osnovnoj školi, zatim u klubu s dečkima, poslije je dospjela u redove FCR-a Duisburg. Tek od nedavno je igračica bundesligaškog SC Freiburga.

Hasret Kayikci
Hasret KayikciFoto: LSB NRW/Bowinkelmann

Sve više mladih s migracijskom pozadinom

Time je ova mlada njemačka Turkinja još uvijek izuzetak, unatoč činjenici da je sve veća populacija mladih ljudi u Njemačkoj koji imaju migracijsku pozadinu. U velikim gradovima poput Berlina ili Kölna, ali i u gusto naseljenim područjima poput Rurske oblasti, kvote tih mladih u pojedinim četvrtima u međuvremenu iznose između 50 i 80 posto, kaže Ulf Gebken sa Sveučilišta u Oldenburgu. On je voditelj instituta "Integracija kroz sport i obrazovanje". Dok je udio dječaka s turskim korijenima u nogometu i borilačkim sportovima u klubovima u istom omjeru kao i kod njemačkih dječaka, djevojčice su premalo zastupljene, navodi Gebken. Tek 20 posto ih je učlanjeno u neki sportski klub. "To nam pokazuje da postoji velika potreba da se što više djevojčica redovito bavi sportom i redovito sudjeluje u aktivnostima sportskih klubova."

Djevojka s maramom u golu
Mnogi roditelji Turci su sumnjičaviFoto: DW/Özgökceler

Kočnica su prije svega sumnjičavi roditelji, kaže Gebken. Objašnjava da mnoge roditelje zastrašuju troškovi članstva i nabavke sportske opreme, kao i kasni termini treninga. "Moram primijetiti šokirajuću činjenicu da u mnogim klubovima ne postoji mogućnost odvajanja sanitarnih prostorija i svlačionica od onih koje koriste dječaci." Gebken dodaje da se djevojčicama dodjeljuje još uvijek lošiji teren a i najnepovoljniji termin za trening. "To, naravno, baš i ne potiče roditelje da svojim kćerkama dopuste igrati nogomet."

Vjerski običaji se ne uzimaju u obzir

Usto su na nogometnom terenu još uvijek očiti deficiti kad je u pitanju interkulturalno razumijevanje. Pa se tako u klubovima ne bave religijskim ritualima i običajima, na primjer što se podrazumijeva za vrijeme ramazana, kao što u njemačkim klubovima uglavnom ne znaju ništa ni o različitim higijenskim propisima kod odijevanja i hrane. Ali najveći problem je jezik, kaže Gebken. Jer, mnogi roditelji nisu u stanju ispuniti ni formular za učlanjenje u sportski klub.

Sve su to prepreke koje Gül Keskinler veoma dobro zna. I ona ima turske korijene. Keskinler je opunomoćenica za integraciju Njemačkog nogometnog saveza (DFB). Ona se bori za što veći broj ženskih trenera u klubovima, jer bi one mogle biti uzor mladim djevojkama. Nogomet pruža veliku šansu za pospješivanje integracije, jer je to timski sport u kojemu djeca i mladi mogu steći osjećaj zajedništva i pripadnosti društvu, kaže Kaskinler. "Smatram da su to najvažniji osjećaji koji su nama migrantima potrebni u društvu."

Bajramaj i Mbabi motivacija

Tu činjenicu Ulg Gebken samo može potvrditi, jer je to upravo imao priliku promatrati u mnogim projektima: djevojčicama se pruža prilika da se odmaknu od tradicionalnog odnosa muškarci - žene, a nogomet pri tome predstavlja motor emancipacije, kaže Gebken. "Djevojka koja zna igrati nogomet dobiva nevjerojatno poštovanje - od njezine turske braće, rođaka, očeva, školskih drugova. A u publici su odjednom i libanonski, turski, arapski dječaci koji navijaju za tu djevojku jer nisu očekivali da djevojke to znaju".

Fatmire Lira Bajramaj
Fatmire Lira Bajramaj je mnogim mladim nogometašicama uzorFoto: AP

A znaju - itekako! Hasret je stigla već do Bundeslige. Veliki cilj joj je njemačka reprezentacija jer se i sama identificira s ženskim "Elf-om", gdje već igraju nogometašice s migracijskom pozadinom, poput Lire Bajramaj, koja je s Kosova, i Célie Okoyino da Mbabi s kamerunsko-francuskim korijenima. Zbog toga je, između ostalog, i uzela njemačko državljanstvo. "Ovdje sam rođena i odrasla sam, i ne mislim da ću nekad poslije odseliti u Tursku. Stoga su moji roditelji to odmah odobrili", navodi ova mlada nogometašica.

Autorice: Olivia Fritz / Marina Martinović
Odg. urednik: Svetozar Savić