Nobelova nagrada za mir ove godine ide u Afriku

Odluka da se nobelova nagrada za mir dodijeli Kenijanki Wanghari Maathai, bila je puni pogodak. Maathaijeva je častan primjer žene koja je politički angažovana više od četvrt vijeka i koja je u tom periodu u Africi pokrenula dosta toga.

Kasnih sedamdesetih se njen pokret Zeleni Pojas borio protiv sječe šume u cijelom jednom regionu. Taj pokret je postao primjer uspjeha u obnovi šuma, zaštiti čovjekove okoline, emancipaciji žena, ali i u iskazivanju gradjanske neposlušnosti. Život ovogodišnje dobitnice nobelove nagrade za mir uveliko je, izmedju ostalog, obilježio i sukob sa predsjednikom Danielom Arapom Moiem, koji je u tim godinama bio na putu da postane novi diktator Kenije.

Wangari Maathai je beskompromisnim stavovima i kao vješt retoričar desegla ne samo studente i akademce, nego i stanovništvo sela koji su najviše patili zbog sječe šuma. Njoj je pošlo za rukom da uspostavi mrežu koju su činili bogati i siromašni, obrazovani i neobrazovani, a koju je uzalud pokušavao da raskine predsjednik Moi uz pomoć svoje državne partije. Nezaboravne su slike iz 1998. godine kada je Wangari Maathai zajedno sa svojim pristalicama, samo svojim prisustvom i bez ikakve sile odbranila šumu Karua koja se nalazi na rubu metropole Nairobi. Šuma se inače našla na meti interesa grupe špekulanata nekretninama koju su podržavali neki vladini krugovi. Te slike su obišle svijet i imale su svoje djejstvo, kako u inostranstvu, tako i u Keniji.

Wangari Maathai je u borbi sa vladom i diktatorom zadobila brojne modrice, ali je na kraju iz te borbe izašla ojačana i bila je pobjednik. Njen pokret, njena hrabrost i istrajnost su u velikoj mjeri doprinijele uspostavi struje koja je u Keniji zagovarala gradjansko društvo, što će sigurno imati dugoročni uticaj u cijeloj Africi. Njena borba za očuvanje prirode, za slobodu i prava žena, stoga je s pravom nagradjena najvišom nagradom - Nobelovom nagradom za mir.