Thea Rosenbaum: "No Place for a Lady"

Brojne žene u autobiografijama opisuju vlastiti život samo u odnosu prema muškarcu - na jednoj strani bliskost kao u slučaju Eve Gabrielsson, koja je u knjizi "Obećanje" opisala svoj život sa autorom krimija "Milenijum" Stiega Larssona ili izopćavanje kao u slučaju knjige Francoise Gilots o Picassu. Često su to zakukuljeni savjeti, jake knjige o jakim ženama (primjer knjige Miriam Meckel "Pismo mom životu"), a još češće jedna zabavna forma vlastite reklame poznatih osoba - glumica ili pjevačica (Samo neki od primjera su: Hanna Schygulla, Patricia Kaas, Gaby Koester).

Napete za čitanje su ženske autobiografije koje svoju priču mogu zahvaliti zastrašujućim političkim ili društvenim uvjetima: Istinite priče poput priče o Malali Yousafzai ("Ja sam Malala") ili Nede Soltani koja je napisala "Moje ukradeno lice". Velika draž, ali i opasnost u brojnim autobiografijama se sastoji u tome da često poprimaju obilježja romana - jedan primjer je opis bijega iz Sjeverne Koreje u romanu "Crna magnolija" autorice Hyeonseo Lee.

Izboriti se protiv predrasuda i sumnji

Thea Rosenbaum, koja je rođena 1940. godine u Berlinu, je nasuprot tome pokazala da ne pripada ni jednoj od opisanih kategorija. "No Place for a Lady" priča o "sasvim normalnom životu", koji je daleko od skandalima obilježenih ličnih priča. Ipak iako se ova njemačko-američka novinarka ni na koji način ne stilizira u buntovnicu - njen životni put se sigurno ne bi opisao kao "normalan".

Kao dijete je u bunkerima Berlina preživjela bombardiranje i 1945. godine se sa svojom majkom skrivala od vojnika Crvene armije. Vlastiti djeda ju je zlostavljao. Sumnje u samu sebe koje su je mučile kao mladu djevojku ona je pretvorila u prusku odlučnost: učila je jezike, u najmanju ruku je željela dobro govoriti engleski i to bolje nego učiteljica koja joj je nekoć davala loše ocjene. Nije željela život sekretarice, a njen otac je to smatrao vrijednim truda. I pošlo joj je za rukom, ubrzo je kao bejbisiterka u Londonu sanjala na engleskom.

Prva i jedina dopisnica iz Vijetnama

"Tokom moje cijele karijere trudila sam se biti prva i najbolja" - facit ove 70-godišnjakinje zvuči kao da se podrazumijeva, ali on odgovara onome što je Thea Rosenberg zaista postigla. Njena karijera je počela tako što je postala prva i najmlađa žena-broker i uspjela stići do New Yorka. U svojim 20-ih je slijedila svog muža Amerikanca i otišla u Vijetnam i postala je prva i jedina žena koja je za dpa izvještavala o ratu u Vijetnamu. Prijateljstva, koja je tamo uspostavila, pomogla su joj kasnije kada je bila dopisnica ARD-a i producentica u Washingtonu.

Početkom 70-ih godina - u međuvremenu je dobila dvoje djece - izvještavala je za vodeće njemačke novinske agencije o društvenim preokretima u SAD-u. Pisala je, u međuvremenu za njemačke i američke medije, o lunarnoj sondi, atomskim podmornicama i školama za klaunove, kju-klux klanu i šefu playboya Hughu Hefneru. Sve to je trajalo dok je ARD nije primijetio i ponudio joj mjesto u Washingtonu, koje je za nju trebalo postati "posao iz snova" - mjesto višeg producenta u studiju ARD-a.

Senior Producer u Washingtonu

Pet američkih predsjednika je došlo i otišlo tokom njene karijere na Prvom programu njemačke televizije. Kao Pool Producer zadužen za Bijelu kuću ona je više od 30 godina koordinirala posao dopisnika ove televizije iz inozemstva. Radila je sa Peterom Merseburgerom, Fritzom Pleitgenom, Tomom Buhrowom i Clausom Kleberom i pratila ih je na njihovim putovanjima sa američkim predsjednicima. Organizirala je intervjue sa Mihaelom Gorbačovim, Muhamedom Alijem i Michaleom Jacksonom.

Thea Rosenbaum o svom životu cijelo vrijeme priča na bazi činjenica, njena autobiografija se tako može provjeriti na osnovu činjenica iz svjetske istorije. Kada su primjerice 11. septembra 2001. godine Ameriku potresli teroristički napadi ona je kao organizatorica izvještavanja za Njemačku bila na prvoj liniji. Dok opisuje te teške dane govori i o svojim emocijama, koje u njenoj knjizi inače ne igraju nikakvu ulogu. Hrabrost i znatiželja, pokazuje to jasno njen životni put, su joj pomogli da se probije u muškom svijetu. Nakon ove knjige više niko neće reći, da ona kao "Lady" u ovom međunarodnom medijskom svijetu, nije bila na pravom mjestu.