1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

No frks, kokuzi! - Proljeće je stiglo i u vaš grad

Proljeće piše najbolje početke. Proljeće očekivano iznenađuje. Proljeće vozi bicikl, brblja kroz bezbroj boja i iskorištava istorijsko pravo da kaže šta hoće.

Proljeće je stiglo, cvijeće cvjeta, trava se zelini...i tako to

Proljeće je stiglo, cvijeće cvjeta, trava se zelini...i tako to

Proljeće povlači maštu za jezik svake godine ponavljajući nešto neponovljivo. Proljeće je nasmijani Frankenstein, mašina prirode koja svake godine ko navijen sat melje i teroriše alergičare. Jedan sam od njih. Ovdje gore, apćiha, na Zapadnom Balkonu. Proljeće je refren povjetarca koji toplim dahom tetoši začahurenog beskućnika, dole na ulici, u podnožju njemačkog bankomata, lažno obećavajući da noći nikada više neće biti tako hladne kao što su bile.

Proljeće bez griže savjesti ovih dana progoni zadužene stanare iz evropskih domova, čvrsto uvjeravajući gazde i policiju da siromasima i njihovoj djeci neće biti o glavu ako jednu noć, a možda i još koju više, od sad pa nadalje i ubuduće, budu spavali napolju, ili negdje drugdje. No frks, kokuzi! Zima je, citat proljeće, definitivno prošla.

Gledajući sa Zapadnog Balkona...

Proljeće mladost udara u čelo, otapa sante samoće i vodi ljubav sa djevicama svih nacija.

"Proljeće mladost udara u čelo, otapa sante samoće i vodi ljubav sa djevicama svih nacija."

Proljeće piše gluposti. Proljeće je crnac ilegalac u gumenom čamcu mediteranskog straha, koji poput divljeg bika pluta ka Evropi da siluje, otme i ubije, o da, proljeće je svinjska gripa i finansijska kriza na beskrajnim pučinama panike. Proljeće je probuđeni rob bosanske ratne prošlosti koji se zimus valjda krio po podrumima zaborava, pa se evo sad našao nadizati, motati i opet muvati po četvrtom spratu sadašnjosti, sve ko usput, tek tako, zalijevajući cvijeće zapuštenog Balkona - vidi vidi vidi ko bi rekao kako su margarite same od sebe krenule rasti aj svašta - digitalnim švrakopisom ispisujući vijugave rečenice bez pravog zareza, prave tačke, prave gramatike, pravog smisla i pravog pravca, crtajući grafite spontanosti, arabeske mucavosti, skidajući debelo trnje sa divljih ruža dnevne aktualnosti, koja nas non stop pokušava uvjeriti da svijet jeste kakav jeste i kakav je oduvijek uvijek bio: jedna i jedina velika globalna priča, jedan i jedini zmijugavi prozni ep o potomcima Adama i Eve, zapakovan u vazda nadovezive hiper-vijesti, koje se bezbeli daju objektivno ispričati i prenijeti svima vama, ali samo pod uslovom da ste unaprijed platili pretplatu na medijsku ošamućenost.

...proljeće je lutalica. Poput ovog teksta!

Proljeće je konzervativni kontekst za bujanje nepovezanog. Ljuštura buduće revolucije. Uvijek jedna te ista vijest. Proljeće je uvijek u pravu. Proljeće organizira prvomajske demonstracije, teferiče, štrajkove i priprema socijalne nemire. Proljeće sadi ljubičice i tratinčice po minskim poljima jugoistočne Evrope i mlakom kišom tušira travu iznad masovnih grobnica. Proljeće političarima daje samopouzdanje preporođenih. Proljeće kroji nove slogane i šiša kratke frizure - davno odabranima uoči odlučujućih izbora.

Proljeće se hvata po parkovima i radi ono što niko ne zna.

"Proljeće se hvata po parkovima i radi ono što niko ne zna."

Proljeće mladost udara u čelo, otapa sante samoće i vodi ljubav sa djevicama svih nacija. Proljeće se hvata po parkovima i radi ono što niko ne zna. Proljeće je modno osviještena njemačka baba u japankama i crvenom miniću ispod Zapadnog Balkona. Proljeće je blesavi napaljenik u plavom odijelu koji dugačkim prstima presvlači lutke, iz zimske u proljetnu kolekciju, u izlogu tržišnog centra iza ugla, praveći poze i grimase iz kojekakvih alpskih pornića. Proljeće je mlada kasirka kapitalizma, koja između dvije mušterije hitro sortira robu, pa onda kupcima u redu usput tuši knjige iz kojih čitaoci mogu da saznaju sve što su oduvijek želili znati o bilo čemu - i to za pola cijene. Bujrum. Današnja super ponuda je priručnik: «Kako čitati tuđe misli!?»

I tako. Proljeće biva proljećem, dok bradati kokuz na ulici ispod bankomata još uvijek spava, a ja ga odozgo sa Zapadnog Balkona posmatram i uprazno nabrajam. Pitam se šta li taj nesretnik sanja? Dole na betonu stvarnih proljetnih nevolja. Odakle dolazi taj bradati beskućnik. Kuda li putuje moj Odisej u podnožju njemačkog bankomata? Nikuda? Možda kao svi mi – od bankomata do bankomata? Možda lutalica Odisej to sve samo sanja. Taj rat, te prijatelje, neprijatelje, krize, groznice, podvige i poraze - prije nego što jednoga dana sklopljenih očiju doplovi kući? Ko bi ga znao kad je i proljeće lutalica. Poput ovog teksta. San nepoznatog putnika koji sanja da se budi odnosno da se želi probuditi. Iz tuđeg sna.

Autor: Amir Kamber

Odg. ur.: Z. Arbutina