Njemački predsjednik: Moć riječi

Predsjednik Savezne Republike Njemčake je poglavar države, ali ne i najmoćnija ličnost u zemlji. Njegova funkcija i zadaci su znatno umanjeni zbog iskustava iz nacističke Njemačke. Nikada više najviši predstavnik Njemačke neće imati svu moć u svojim rukama. I to je razlika između funckije predsjednika SR Njemačke i njegovih prethodnika u Vajmarskoj Republici (1918-1933) koji su imali funkciju "zamjenika cara", a onda je na kraju sva moć u državi prebačena na Adolfa Hitlera.

Današnji predsjednik Njemačke ne vlada, on reprezentuje zemlju. U državničkim posjetama u inostranstvu on je "lik i glas Njemačke". Na unutrašnjem polju simbolizuje "jedinstvo države", kao što je to Savezni ustavni sud potvrdio 2014. godine. Kako bi se garantovalo jedinstvo, predsjednik mora da djeluje nepristrastno, a u svojim govorima da izražava stav koji se ogleda u vrijednostima njemačkog ustava. Tako da njemački predsjednik tokom svog mandata zamrzava članstvo u partiji čiji je član.

U državnim strukturama moći ugrađena je i funkcija predsjednika osim u izvršnoj, sudskoj i parlamentarnoj vlasti. Tako da onaj ko je na funkciji predsjednika može da, i van političke svakodnevice, da impulse za dalji razvoj demokratije i pravne države. To je doživio i odlazeći predsjednik Joahim Gauk. Predsjednička funkcija mu je dala "zdravo samopouzdanje" u kombinaciji sa saznanjem da ne snosi za sve političku odgovornost. "To vam daje slobodu, da tu i tamo mirno i otvoreno nešto izjavite", kazao je Gauk.

Tako bi savezni njemački predsjednik trebalo da sa svojim govorima djeluje na rješavanje nacionalnih i međunarodnih problema. On daje poticaj, a zadatak da to sprovedu ostaje spoljnoj politici i saveznoj vladi i njenim minstrima. Predsjednici se mahom zalažu za ljudska prava, promovišu vladavinu prava i demokratski dijalog. U osnovne teme ove funkcije takođe spadaju: osiguravanje mira, borba protiv terorizma, evropsko jedinstvo i zaštita klime i prirodne sredine. A znak koji daje njemački predsjednik mora da bude od nacionalnog značaja. I to je ono što ograničava njegovu funkciju.

Njegovim potpisom ugovori i zakoni postaju važeći

Ako Savezna Republika Njemačka sklopi obavezujući međunarodni sporazum, njega, u ime države, potpisuje predsjednik. Slično je i sa zakonima koje su usvojili Bundestag i Bundesrat. Tek potpis saveznog predsjednika ih stavlja na snagu. Uz to poglavar države provjerava da li je zakon i formalno ispravno donesen. Ali, savezni predsjednik je na neki način i advokat demokratije, on mora da potvrdi da dotični zakon odgovara duhu Ustava Njemačke. U istoriji SR Njemačke bilo je osam slučajeva kada su predsjednici odbili da potpišu zakone. Zakon o novom regulisanju sigurnosti leta 2006. je bio jedan od tih zakona, kada je tadašnji predsjednik Horst Keler (Koehler) odbio da potpiše. Zakon je kasnije povučen.

Funkcija njemačkog predsjednika ima važnu funkciju u kriznim slučajevima. U to se ubraja i to da predsjednik može da raspiše nove izbore ukoliko se dogodi da savezni kancelar, koji je trenutno na vlasti, izgubi podršku u parlamentu. Predsjednik predstavalja parlamentu kancelara, imenuje i razrješava ministre, kao i savezne sudije, visoke državne dužnosnike i vojna lica. Takođe i pokroviteljstva različitih manifestacija su dio dužnosti njemačkog predsjednka, kao i uređenje državnih akata. On pozdravlja ambasadore drugih zemalja i prihvata njihovo imenovanje.

Građani se susreću sa saveznim predsjednkom na njegovim putovanjima širom zemlje. A zaslužnim građanima dodjeljuje ordenje SR Njemačke, kao i Srebrni lovorov list i druge počasti. A često se desi da u kuće uleti rođendansko pismo od predsjednika lično. Protekle godine je njemački predsjednik čestitao rođendan 4.000 Nijemaca, koji su napunili stotinu i više godina. Takože preuzima na sebe i podršku porodicama sa sedam i više djece.