Njemačka vlada traži pomoć vjerskih zajednica

To će svakako biti uzvišen susret: ovog ponedjeljka će se njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel obratiti vjerskim dužnosnicima iz čitavog svijeta, učiteljima islama iz Irana i Afganistana, židovskim predstavnicima iz Jeruzalema, katoličkim nadbiskupima, pravoslavnim duhovnicima i evangeličkim pastorima, anglikancima i koptima, predstavnicima bahaija, sufija i druza, šitskim i sunitskim muslimanima također. Mnogo muškaraca, jedva koja žena.

"Sudionici raspolažu utjecajem i autoritetom u svojim zajednicama i angažiraju se za mir", piše u priopćenju Ministarstva. Time je jasna i tema konferencije koja okuplja stotinjak gostiju sa jasnom zadaćom: "Odgovornost za mir vjerskih zajednica."

Ovom konferencijom njemačka diplomacija daleko zalazi izvan okvira državnih čimbenika na međunarodnoj pozornici. To je svojevrsna vanjska politika uz pomoć nedržavnih predstavnika kao nadopuna klasičnoj diplomaciji. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova je zato uspostavilo zasebno radno tijelo.

Sve se promijenilo 2001.

Ishodište i ove konferencije seže do terorističkih napada 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu. To je korjenito promijenilo i diplomaciju, a tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je 2002. po prvi puta postavio "povjerenika za dijalog sa islamskim svijetom" na razini veleposlanika. Nakon promjene vlade u Berlinu od toga je nastao "posebni povjerenik za dijalog između kultura". I Washington je prije desetak godina osnovao odio posvećen religiji, a i neka europska ministarstva su krenuli tim putem.

A sada i Berlin. Ova konferencija i novo područje u ministarstvu nije tek "proširenje, nego novi početak", čuje se iz njemačkog MVP. Radi se o partnerskim projektima u civilnom društvu  u tzv. predvorju politike. Ali se po prvi puta radi i o sustavnoj razmjeni sa vjerskim dužnosnicima.

Heidelberška sociologinja Ines-Jacqueline Werkner ukazuje da o tome piše i Lisabonski sporazum Europske unije gdje se 2007. i EU, doduše uz put, obavezala na "otvoreni, transparentni i redoviti" dijalog sa Crkvama, a i to pokazuje važnost tih nedržavnih dužnosnika. Stručnjaci već davno savjetuju političare da koriste taj potencijal.

"U Berlin pozvan i reis-l-ulema Kavazović BiH"

"U javnosti se ta tema dosad uzimala veoma jednostrano", objašnjava nam Werkner i to tretiranjem vjere kao izvora sukoba. Ali odgovornost za mir vjerskih zajednica i za diplomaciju imaju i izuzetno pozitivnih značenja. Upravo u kriznim žarištima su vjerske vođe "jedini važni čimbenici građanskog društva", koji poznaju problem, a povezani su i priznati su u društvu.

Konferencija je zapravo počela već u nedjelju uvečer i među gostima u Ministarstvu vanjskih poslova je i Mauro Garofalo. Upravo je tom katoličkom duhovniku iz župe Sant Egidio 1992. uspjelo nešto što međunarodnoj zajednici nije uspjelo niti nakon 16 godina napora: postigao je mirovni sporazum među zaraćenim stranama u Mozambiku, nakon rata koji je odnio gotovo milion života.

Istraživač mirovnih pokreta Markus Weingardt je u svojoj knjizi "Što stvara mir" naveo mnoštvo drugih primjera, između ostalih u Siera Leoneu, Kongu ili Kambodži.

Na konferenciju u Berlinu su zato pozvani i mnogi lokalni vjerski čelnici: iz Sarajeva je naprimjer pozvan reis-l-ulema Husein Kavazović, koji se još uvijek trudi zadržati nekadašnji duh vjerske tolerancije u BiH, kao i predsjednik tamošnje Židovske zajednice. Iz Gvineje stižu i nadbiskup Conakrya i tamošnji muftija, a i iz Kameruna dolazi predstavnica katoličke Justitia et Pax i visoki predstavnik tamošnje muslimanske zajednice.