Njemačka borba za euro na dvije fronte

"Da si želim olakšati stvari, rekla bih: najgore je prošlo“, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel na skupštini svoje Kršćansko-demokratske unije (CDU) u Hannoveru početkom prosinca. Ali Merkelica nije lakovjeran tip, pogotovo kad je euro u krizi. „Naglašavam da trebamo biti oprezni“, nastavila je i pojasnila kako je krizu moguće prevladati samo dugim i napornim procesom.

No, kancelarka ne može sa sigurnošću utvrditi u kojoj se fazi tog procesa Europa nalazi. Sigurno je samo to da u 2012. godini spašavanje eura njemačkoj vladi pada znatno teže nego prije. Uzrok tomu je prije svega odluka Saveznog ustavnog suda od 28. veljače prema kojoj njemački parlament ima zadnju riječ kad je riječ o paketima mjera za spas eura. Čak i u slučajevima kad je situacija alarmantna i kad je potrebno hitno donošenje odluka.

Kada Bruxelles pregovara o paketima pomoći, i samoj kancelarki vezane su ruke, ako nema blagoslov Bundestaga. Dan prije odluke Ustavnog suda, Bundestag je odobrio paket pomoći Grčkoj u visini od 130 milijardi eura. Odluka je, doduše, donesena većinom glasova, no za nju ipak nisu glasale sve stranke koalicijske vlade. Čak i u redovima Merkeličine Kršćansko-demokratske unije (CDU), te Kršćansko socijalne unije (CSU) i liberala iz FDP-a u posljednje je vrijeme sve više sumnje u to može li se Grčku uopće spasiti paketima pomoći.

Merkel se drži svoje politike

Na dan glasovanja u parlamentu kancelarka je izgledala umorno. Ni ona više nije sigurna kako sanirati Grčku i je li to uopće moguće. Možda bi bilo bolje da se Atena oprosti od eura? Što bi to značilo za ostatak monetarne unije? Bi li to prouzročilo lančanu reakciju na financijskim tržištima; bi li druge zemlje koje koriste euro, poglavito Španjolska i Italija, popadale kao domino pločice? Ili bi eurozoni bilo bolje bez tog tereta?

Svoje sumnje Angela Merkel ne može izraziti javno. Naprotiv, mora širiti optimizam i nadu da će nova financijska injekcija pomoći Grcima. S bankama je dogovoren oprost duga, a uključio se i Međunarodni monetarni fond. Merkel se drži zacrtanog puta i ne namjerava mijenjati politiku stroge štednje.

No, Europa grmi. U 2012. godini postalo je jasno da štednja sama neće polučiti uspjehe. Južnoeuropske države sve dublje tonu u recesiju i njihovi se dugovi ne smanjuju nego rastu. Van granica Njemačke sve više sumnjaju u čvrst stav kancelarke. To je slučaj i u Francuskoj koja je ove godine birala predsjednika. Pobjednik izbora, socijalistički kandidat Francois Hollande, protivnik je rigidne i bezalternativne politike štednje. Međutim, on ne traži samo financijsku potporu za veći gospodarski rast Europe nego kolektivizaciju dugova putem takozvanih euroobveznica.

Hollande nije Sarkozy

Za njemačku vladu ovakav razvoj stvari je kritičan. Angela Merkel eurozoni želi vratiti stabilnost. Sve članice Europske unije osim Velike Britanije i Češke nedavno su sklopile pakt o fiskalnoj disciplini koji određuje maksimalnu visinu državnog duga. No, pakt o smanjenju proračunskog deficita većina parlamenata još treba ratificirati. Među njima je i njemački.

26. srpnja 2012. Hollande je pobijedio na predsjedničkim izborima u Francuskoj, a Angela Merkel istog je dana na sjednici kluba zastupnika FDP-a u Berlinu izjavila kako euroobveznica neće biti dokle god je ona živa. Odabir trenutka za tu izjavu nije bio slučajan. Dva dana kasnije održavao se summit EU-a. Merkel je na njemu promijenila ploču. Rekla je kako će ipak izaći u susret južnoeuropskim zemljama i podržati mjere za poticanje gospodarskog rasta. Milijardama predviđenima za spas zemalja u krizi zauzvrat će se i dalje upravljati u skladu sa strogim mjerama štednje.

Vjetar u prsa

No, plan kancelarke nije se ostvario. Doduše, fiskalnom paktu pridodan je europski pakt o rastu. Ali, premijeri Italije i Španjolske udružili su se s novim francuskim predsjednikom i na sastanku na vrhu izborili olakšanje pristupa financijskim mjerama za spas. Merkel je morala popustiti pritisku.

Kriza eura kancelarki je donijela unutarnjopolitičke poteškoće. S oporbom se mjesecima cjenkala oko podrške fiskalnom paktu za veću proračunsku disciplinu i novom, trajnom stabilizacijskom mehanizmu ESM-u. Bundestag je trebao donijeti oba zakona u paketu, no sudjelovanje Njemačke u ESM-u trebale su odobriti dvije trećine zastupnika. Merkeličinoj vladi stoga je bila potrebna podrška oporbe.

Dogovor prije ljetne stanke

Socijaldemokrati i Zeleni za nju su tražili nešto zauzvrat. Oporba se Merkelici napokon pridružila nakon što je kancelarka promijenila politiku i prihvatila europski pakt o gospodarskom rastu. 30. svibnja, na posljednjoj sjednici prije ljetne stanke, Bundestag i Bundesrat, Gornji dom njemačkog parlamenta, u nekoliko sati su donijeli zakone o fiskalnom paktu i ESM-u, dakle oba instrumenta za izlazak iz krize.

Ipak, ti zakoni nisu stupili na snagu. Protivnici ESM-a Ustavnom sudu su još u svibnju podnijeli žalbu protiv trajnog stabilizacijskog mehanizma. Upozorili su da bi se Njemačka time upustila u nepredvidiv rizik odgovornosti. Ustavni sud od predsjednika je zatražio da zakone ne potpisuje prije nego što presuda bude donesena. Diljem Europe oglasila su se zvona za uzbunu. Bez sudjelovanja Njemačke nije bilo moguće uspostaviti stabilizacijski mehanizam.

Bez blagdanskog raspoloženja

Situacija u južnoeuropskim državama u međuvremenu se zaoštravala. 19. srpnja njemački zastupnici nakon parlamentarne stanke vratili su se u Berlin. Morali su donijeti odluku o financijskoj pomoći za Španjolsku koja je bila prijeko potrebna njezinim posrnulim bankama. Program predviđa sredstva u visini 100 milijardi eura, iako je Španjolska od tog iznosa za početak uzela znatno manje.

U Grčkoj je postalo jasno da će Helenima trebati mnogo više vremena za provođenje reformi koje su im zadane. Financijska situacija uz to je bila i više nego napeta jer je zemlji prijetio skorašnji bankrot. Ovo je mnoge članove CDU-a, CSU-a i FDP-a, među njima i njemačkog ministra financija Philippa Röslera, nagnalo da naglas počnu razmišljati o istupanju Grčke iz eurozone. Govorili su kako to više nije bauk te da će ostatak eurozone to moći podnijeti.

Grčka pred istupanjem?

Prijetnja je odjeknula i u Ateni. Novi grčki premijer Antonis Smaras u intervjuu za njemački dnevnik „Süddeutsche Zeitung“ nije samo obećao da će nastaviti s reformama nego rekao i da će njegova zemlja u svakom slučaju otplatiti kredite pomoći. „Osobno ovo jamčim“, zaklinjao se Samaras. No, izjavio je i da se nada kako će Grčka cilj smanjenja deficita na tri posto ispuniti 2016., što je dvije godine kasnije od roka koji su joj zadali Europska središnja banka, Međunarodni monetarni fond i Europska unija.

Francuska je za ovo pokazala razumijevanja, no u Njemačkoj je, s druge strane, izričito odbačena svaka mogućnost odgode. Ovo je trebalo raspraviti. 23. kolovoza Francois Hollande posjetio je Angelu Merkel u Berlinu. Politička atmosfera bila je napeta, premda se dvojac trudio sakriti neslaganje. Isto tako, i kancelarka i predsjednik u naredna su dva dana održali bilateralni sastanak s grčkim premijerom.

Krizna diplomacija u uredu kancelarke

Kad je Antonis Samaras 24. kolovoza došao u Berlin i još jednom otvoreno obznanio svoju spremnost na reforme, Merkel se ponijela zapanjujuće dobronamjerno te je još jednom iskazala solidarnost. „Znamo da se osobito od građanki i građana Grčke traže velike žrtve“, rekla je kancelarka suosjećajno. Promjena tona imala je svoje razloge: vlada je bila zgrožena time koliko se srozao ugled Njemačke i kancelarke Merkel u inozemstvu. Prosvjednici su mahali transparentima na kojima se Merkel uspoređuje s Hitlerom i bezosjećajnim čovjekom-strojem.

S obzirom na to da je financijska situacija napeta i u Španjolskoj i Italiji, Europska središnja banka (ESB) je klimavim državama eurozone 6. rujna ponovno odlučila pomoći otkupljivanjem obveznica. Gornja granica za program kupnje obveznica nije zadana. Predsjednik ESB-a Mario Draghi najavio je da će program biti okončan kada se ostvare zadani ciljevi. Utoliko se ova mjera znatno razlikovala od prvog ESB-ovog programa otkupa državnih obveznica u proljeće 2010. godine.

Jens Weidmann, predsjednik Njemačke savezne banke i njemački predstavnik u Upravljačkom vijeću ESB-a glasovao je protiv ove odluke. Njegovo stajalište odraz je njemačke skepse prema programu otkupa. Ona seže od bojazni da ovo ne znači ništa doli financiranje države tiskanjem novčanica do prognoza da su time otvorena vrata inflaciji. K tome, zastupnici u njemačkom Bundestagu zabrinuti su zbog nedostatka parlamentarne kontrole ESB-a.

Zeleno svjetlo za ESM

Samo tjedan dana kasnije, 12. rujna, Ustavni sud u Karlsruheu dao je zeleno svjetlo za njemačko sudjelovanje u stabilizacijskom mehanizmu ESM-u. Sud je, međutim, postavio i neka ograničenja. Tako se Njemačka mora, primjerice, obvezati da će njen udio u mehanizmu za spas eura iznositi maksimalno 190 milijardi eura. No, ugovor o stabilizacijskom mehanizmu predviđa zapravo i obvezu nadoplate u slučaju da druge zemlje otpadnu, recimo u slučajevima kada i one same moraju posegnuti za ESM-om. Ustavni sud je uz to i učvrstio prava njemačkog parlamenta koji odsad mora odobriti svaku promjenu u ESM-u.

Grčki dug u međuvremenu raste. Europska komisija u jesen je izračunala da će – ako se ništa ne promijeni – 2014. godine dosegnuti nepodnošljivih 190 posto BDP-a. Vjerovnici su isprva zadali cilj da se dug do 2020. smanji na 120 posto. Tada bi Grčka ponovno bila u stanju da se samostalno financira na tržištu.

Grčka treba zadržati euro

Grčka je od tog cilja dalje nego ikad. Unatoč tome, Europljani su odlučili spriječiti njezin bankrot. Oko njezinog ostanka u eurozoni sada postoji politički konsenzus. Pojavio se svojevrsni fatalizam. O Grčkoj se može reći mnogo toga, no mnoge stvari su se tamo pokrenule s mrtve točke, rekla je kancelarka Merkel sredinom listopada na sjednici Udruge njemačkih poslodavaca. „Doduše, sporije nego što mi to ponekad zamišljamo i možda ne tako učinkovito kao što mi to ponekad zamišljamo, ali nešto se u općem stavu promijenilo.“

Međunarodnom monetarnom fondu ovo nije dovoljno. Predsjednica MMF-a Christine Lagarde tražila je dodatni oprost duga, ovaj put na teret država eurozone koje su se po njoj trebale odreći dijela svojih potraživanja. Javnim sredstvima pokrivaju se dvije trećine grčkog duga od 300 milijardi eura. Članice eurozone nisu bile oduševljene ovim prijedlogom. Nijemci su čak kategorički odbijali oprost duga. Godinu dana prije izbora vladajuće stranke svojim biračima nisu željele objašnjavati da je dio kredita pomoći izgubljen.

Ne nazire se kraj krizi

Umjesto toga, krajem studenog odlučeno je da se Grčkoj produlji rok za smanjenje deficita za dvije godine, do 2016. Donesen je i paket mjera koji, uz ostalo, predviđa i smanjenje kamata na odobrene kredite iz prvog paketa pomoći, produljenje roka za njihovu otplatu te odgodu plaćanja kamata. Grčka je k tome otkupila dio svojih državnih obveznica koje su znatno izgubile na vrijednosti i time smanjila dug za više od 30 milijardi eura.

Na kraju 2012. godine svima je vjerojatno jasno da stvar time nije riješena. Međunarodni donatori uoči Božića Grčkoj su odobrili novi paket novčane pomoći od 50 milijardi eura koji će Ateni biti uplaćen do početka 2013. A on neće biti posljednji.

Autori: Sabine Kinkarz / Marko Bašić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić