Njemacka vlada ponudila u 2004-toj godini amnestiju svima, koji su utajili porez

Racunica njemackog ministra finansija Hansa Eichela nije se obistinila. Vise niko u Njemackoj ne spominje 5
milijardi eura, koje je Eichel ocekivao od prihoda dobijenih uvodjenjem jednogodisnje amnestije za utajivace poreza. Eichel je
priznao da prihod od tzv. poreske amnestije nece biti veci od
milijarde i po eura. Mnogi cak i ovu brojku smatraju nerealnom. Medju njima je i Dieter Ondracek, predsjedavajuci sindikata, koji okuplja poreske
sluzbenike:

"Do sada je ukupno prikupljeno 390 miliona eura ukljucujuci
i 60 miliona prikupljenih u septembru. Kada bi pretpostavili da ce se
u naredna tri mjeseca do kraja godine prikupiti po 100 miliona eura, sto
je nerealno, onda bi sa tom sumom dostigli ukupno milijardu eura, ali to
bi bilo u najboljem mogucem slucaju."

Ocito je da losa savjest nije pokrenula veliki broj Nijemaca da prijave
neplaceni porez i iskoriste sansu na amnestiju. Ukoliko ich finansijska
policija uhvati na djelu, morace racunati sa velikim kaznama. Medju
njima su gazde, koji izdaju stanove i koji nisu prijavili zaradu isto
kao i radnici na gradilistu, koji rade na crno ili bogati nasljednici,
koji svoj novac slazu na stranim ziro racunima po svijetu. Oni koji se
pokaju i prijave zaradu drzavi, oni ne moraju platiti porez po normalnoj
vec po puno manjoj poreskoj stopi, kaze poreski savjetnik Jörg Schauf i
pojasnjava:


" Ako uzmete bankovni racun, na kojoj je suma novca koji nije oporezovan, onda cete od bruto-sume najprije odbiti 40% na osnovu izdataka za reprezentaciju, potom se od preostalih 60% odbije 25% poreza, koji u okviru amnestije mora biti placen. Kada sve sumirate i izracunate, efektivno od cijele sume Vi tako platite samo
15% poreza. To je tri do pet puta manje nego da ste normalno platili
porez, jer vam se redovnim putem automatski odbija 45% poreza."

Pitanje koje se postavlja je zbog cega je tako malo gradjana Njemacke
pristalo da uz amnestiju prijavi zaradjeni i neoporezovani novac.
Poreski savjetnik Jörg Schauf vidi razlog u :

"Razlog lezi u losem marketingu njemacke vlade. Ni poreski
savjetnici nisu bili dovoljno upoznati sa detaljima i poceli su tek
odnedavno savjetovati svojim klijentima da iskoriste poresku amnestiju.
Dakle od informacije do odlaska kod poreskog savjetnika ili u banku po
savjet obicno prodje dosta vremena. Potom barem dva mjeseca traje
procedura prikupljanja potrebne dokumentacije, a onda se sve mora
prevesti na njemacki poresko-pravni jezik."


Drugim rijecima, da bi dobio amnestiju, utajivac poreza mora
prijaviti sva neprijavljena primanja i zaradu u posljednjih 10
godina.Potom on mora finansijskoj upravi uplatiti sav neplaceni porez.
Onaj ko jos zeli profitirati zakonom o amnestiji u Njemackoj, mora
pozuriti jer on vazi samo do kraja ove godine. Zakon je veoma razljutio
uredne i savjesne platise poreza, jer su amnestirani tako reci
nagradjeni. Oni su prosli puno bolje i platili su puno manje poreza nego oni
koji su se uredno drzali propisa. Medjutim kada istekne amnestija, svaki
utajivac poreza morace se suociti sa puno vecim kaznama i
neprijatnostima nego ranije. O tome poreski savjetnik Schauf kaze:

"Rizik da bi mogli biti otkriveni veoma ce porasti. Razlog su
spontano davanje informacija na medjunarodnom planu ali i poboljsani
mehanizmi kontrole. Tu je i pritisak na ispunjavanje smjernica EU o
zajednickim kamatnim stopama. Dakle s jedne strane finansijski
sluzbenici imaju veca ovlastenja, s druge strane tehnicke mogucnosti su
toliko uznapredovale, da je svaki pojedinac postao kao od stakla, gotovo
providan. I to puno vise nego sto to moze i da zamisli. A i kazne ce
sigurno postatii puno rigoroznije"