1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Njemačko - iranska privredna saradnja

Na internet strani Njemačko - iranske trgovačke komore ne mogu se više pročitati imena njemačkih firmi koje trenutno rade u Iranu, one radije ostaju anonimne.

Malo mjesto Asalujen, nedaleko iranske granice. Ovdje su vjerovatno najveća nalazista zemnog gasa u svijetu, sa veoma razvijenom petrohemijskam industrijom, za koju interes pokazuju i njemački poduzetnici.

«Njemci su ovdje partneri broj jedan sa ugovorima u milijardskim iznosima. Ovdje su angažirana velika gradjevinska preduzeća poput Lurgija, Krupp-uhde ili DSD-a. Oni u Iranu rade na ogromneim projektima.» govorio je prije tri godine rukovodilac Njemačko–iranske Trgovačke komore u Teheranu Michael Tockuss. Danas on ova imena ne spominje. Političke okolnosti su se promijenile, njemačke kompanije ne žele da se oko njihovog angažmana u Iranu diže prevelika prašina.

Njemačka i Iran imaju sporazum o zastiti zajedničkih investicija po kome njemačke firme mogu svoje zarade iz Iraka sigurno prebacivati u zemlju. Sve te firme su još i danas aktivne u Iraku , tako energetski koncern EON svoju novu poslovnu strategiju zasniva upravo na gasu iz Irana Ipak njemačke firme žele ostati anonimne. Na internet strani Njemačko - iranske trgovačke komore ne mogu se više pročitati imena njemačkih firmi koje trenutno rade u Iranu, one radije ostaju anonimne.

Tu se ne radi samo o petrohemijskim firmama, naglasava Tockuss.

Na iranskom tržištu prisutan je Volkswagen i Daimler – Chrysler koji uskoro počinje sa montažom automobila E klase.Važan faktor je i mašinska industrija sa izvozom od milijardu dolara što je više nego recimo izvoz u Kanadu ili Indiju.

Njemačka je u Iran u prošloj godini izvezla u vrijednosti od 4,5 milijardi dolara, to je više nego izvoz u Saudijsku Arabiju. Nakon krize nastale nakon Mykonos atentata i otmice njemackog državljanina Helmuta Hofera izvoz u Irak se godišnje povećava 20 do 30 odsto Nasuprot tome uvoz roba iz Irana u Njemačku skoro je bez ikakvog značaja .Samo 0, 5 procenata ukupne naftene potrosnje u Njemackoj dolazi iz Irana, a poneki tepih i pistacije gotovo da nisu vrijedni spomena.

Njemačke firme dakle imaju velike poslove u Iranu, ali zbog američkih

prijetnji sankcijama nema ozbiljnih ulaganja. Nakon završenog posla i isplate zadare firme nestaju iz Irana, važna je samo dobit. Jer kod ozbiljnih investicija od preko 20 milijardi dolara mora se ipak razmisliti šta je važnije, posao sa Iranom ili odnosi sa SAD-om. A kako je jak američki pritisak mogli su osjetiti u koncernu Thyssen- Krupp. Kada je sedamdesetih godina ovaj koncern poslovao na granici propasti Iran je sa skoro 25 procenata pokrio troskove sanacije koncerna i pomogao da opstane. Američka strana je vršila pritisak na koncern sve dok iranske investije nisu prosle godine svedene na ispod 5 % a uskraceno mu je i posljednje mjesto koje je Iran imao u nadžornom odboru koncerna.