1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Njemački uspjeh s (velikom) dlakom u jajetu

Neka se netko još usudi gunđati: gospodarstvo raste, zaposlenost je rekordna. Povrh toga, milijarde viška u državnoj blagajni. Ali ipak tu ima i par velikih dlaka u tom jajetu, misli Henrik Böhme.

To tek treba netko postići što su postigli Nijemci: u okružju koje je sve prije nego povoljno je gospodarstvo Njemačke prošle godine naraslo za 1,7%. I to ne samo zato jer su proizvodi "Made in Germany" i dalje traženi u čitavom svijetu. Nego prije svega zato što ovdašnji građani i država troše kao ludi. Naravno, iz posve različitih razloga.

Zato jer gospodarstvu dobro ide, i ljudi imaju posla koliko ga nisu imali u posljednjih 25 godina. A zato jer se, zbog praktično nepostojećih kamata na štedne uloge, ne isplati štedjeti onda se i ono što je zarađeno odmah i troši. I država naveliko troši, na primjer i za skrb i integraciju stotina tisuća izbjeglica. Može se pretpostaviti da će tako biti i ove godine. Drugim riječima, potrošnja će i ostati važan čimbenik gospodarskog rasta.

Uglavnom je neopaženo prošla objava jedne brojke o kojoj se govorilo ove srijede (13.1.). Razlog tome može biti i to što se u zoni eura već mnogo godina govori samo o državnim dugovima. Ali čista suprotnost su tih 12 milijardi eura kojih je skupio njemački ministar financija Wolfgang Schäuble u državnoj blagajni. To izaziva poštovanje, makar ta njegova "pozitivna nula" koju ovaj političar kršćanskih demokrata uporno ponavlja kao kakvu budističku mantru nema baš velik broj obožavatelja.

Henrik Böhme

Henrik Böhme

A ako se još zbroje i viškovi u drugim javnim institucijama, dakle u pokrajinama, općinama i socijalnim osiguranjima, onda se taj plus penje na čitavih 16,4 milijarde eura.

Mora se ipak uvidjeti kako su i zvijezde naklonjene i ministru Schäubleu i drugim državnim blagajnicima ove zemlje. Tu je i već spomenuta rekordna zaposlenost što je pak živi izvor prihoda za poreznike i socijalne blagajne. A obzirom da njemački ministar može izdavati državne obveznice i posuđivati novac praktično bez ikakvih kamata, onda mu i to ide na ruku. Povrh toga dolazi i dramatično niska cijena nafte što pak prije svega godi novčanicima milijuna njemačkih građana i koji onda - vidi gore - taj novac ostavljaju u blagajnama trgovina njemačkih gradova.

Nije zlato sve što sja

Problem u svemu tome jest - sve te prekrasne brojke su tek sitnim dijelom zasluga ove njemačke vlade. Cijenu nafte u bezdan spuštaju Saudijci, a kamate i slab euro možemo zahvaliti čarobnjaku eura, Mariju Draghiju. Sve to djeluje kao doping za njemačko gospodarstvo.

Ali: spremnost na nova ulaganja u njemačkim tvrtkama je i više nego skromna. Mnogima je još previše lomljivo stanje u svjetskom gospodarstvu. To se najbolje vidi u sektoru koji se smatra primjernim za njemačko gospodarstvo, među strojograditeljima. Tamo su prošle godine bliže bili stagnaciji nego novim investicijama.

A nedostaje i doista velik investicijski program u već dijelom doista oronulu infrastrukturu u Njemačkoj. Dobro, tu i tamo se troši koja milijarda za bržu internetsku mrežu ili za pokoji most. Ali sve to nipošto ne jamči održiv razvoj.

Sada reći kao što je rekao ministar Schäuble kako će "sav višak staviti na stranu kako bi uspjeli u golemoj zadaći integracije ovog mnoštva izbjeglica" je svakako vrijedno svake hvale. Ali to je pogrešna poruka u zemlji u kojoj tek počinje rasprava o tom "uspjet ćemo" u integraciji kancelarke Merkel. Jer Njemačka mora uspjeti i u jednom i u drugom, investirati u integraciju i u modernu infrastrukturu.

Preporuka redakcije