1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Njemački prisilni povratak uzrokuje probleme

Njemačka pokušava ubrzati prisilna iseljavanja, uzrokujući niz ružnih scena na aerodromima dok se ljudi pokušavaju oduprijeti. Advokati kažu da izgoni ne ubrzavaju tempo odluka o zahtjevima za azil.

Njemačka vlada ne može tako brzo staviti na snagu svoj novi "Zakon o ubrzavanju azila". Nacrt zakona, prema kojem bi se ubrzao povratak u zemlje porijekla, sastavljen je za dva mjeseca i prošao je kroz njemački parlament u roku od 48 sati polovinom oktobra, a novi zakon na snagu treba stupiti 1. novembra 2015. godine.

Ali, ni to nije bilo dovoljno brzo. U petak, 23. oktobra vlada je iznenada objavila da će novi zakon na snagu stupiti već narednog dana (24.10.2015.), što je sedam dana prije planiranog. Ovaj potez je Peter Altmaier, novopečeni vladin koordinator za pitanja izbjeglica, najavio kao "dobar znak".

Ipak, iako su spekulacije o masovnim izgonima kružile u njemačkim medijima, pokazalo se da njemačka birokratija ne može odstupiti od svog ustaljenog tempa tako lako. U vijestima tokom vikenda nije bilo slika izbjeglica koje su dovezene na aerodrom kako bi bile prisilno vraćene u svoje zemlje - niti je bilo vojnih aviona za koje se pričalo da bi mogli biti angažovani za prisilni povratak.

"Zvuči kao da će upravo sada početi s prisilnim povratkom, ali ja to ne vidim, to je daleko složeniji proces", kaže specijalista za pitanja azilanata Barbara John, predsjednica krovne humanitarne organizacije koja broji stotine članica Paritätische Wohlfahrtsverband. "Ljudi će nastaviti donositi žalbe, potvrde o bolestima i certifikate o umanjenim sposobnostima."

Njemački vojni avion

Njemačka vlada razmatra korištenje vojnih aviona za prilisna iseljavanja

"Nema prisilnog povratka po svaku cijenu"

Čak ni na aerodromima deportacije nisu neizbježne, kaže Shristian Altenhofen, glasnogovornica federalne policije na aerodromu u Frankfurtu. Policija može zaustaviti prisilni povratak do posljednjeg minuta. "Nadziremo ih i ukoliko su bolesni ili povrijeđeni te ukoliko je očigledno da ne mogu podnijeti let, vodimo ih na doktorski pregled", kaže ona za DW. "Ali, imamo jedno pravilo koje je iznad svih: Nema pirisilnog povratka po svaku cijenu. Nikakav prisilni povratak nije vrijedan narušavanja zdravlja ili nečijeg dostojanstva."

A, na aerodromima često dolazi do ružnih situacija, govori nam advokat Oda Jentsch. "Ima mnogo slučajeva u kojima prisilni povratak jednostavno ne može biti izveden na silu", kaže Jentsch koja zastupa mnoge tražioce azila. "Postoje slučajevi u kojima pravila aviokompanije kažu da se niti jedna osoba ne može ukrcati na avion ukoliko to ne čini dobrovoljno. I onda se dešavaju slučajevi kada se osoba odbija ukrcati - vrište, bacaju se na pod, ne žele putovati. To onda najčešće znači da se prisilno iseljavanje ne može realizovati."

Ovakvih incidenata vjerovatno će biti još više, jer prema uredbama novog zakona lokalne vlasti nisu dužne obavijestiti izbjeglice o prisilnom iseljavanju. "To se obično dešava u njihovim domovima - ljude odvode iz kreveta rano ujutro" kaže Jentsch. "Ovo je posebno stresno za porodice s djecom - ovo je nova situacija za njih. Prije su javljali porodicama: tog dana pozvani ste da dođete na to mjesto, gdje ćete biti u pratnji policije sve do granice, molim vas da ponesete prtljag i neophodne lijekove. To je billo mnogo humanije."

Prema novom zakonu, to će se dosta promijeniti. "Ljude će odvoditi iz njihovih kreveta zajedno sa uplakanom djecom, bez prtljaga, bez lijekova koji im možda trebaju, stavit će ih u automobil i odvesti", kaže Jentsch za DW.

Svezane ruke

Policija ima i specijalno obučene službenike koji prate povratnike na letovima, ukoliko je to potrebno. Sada će ti službenici imati više posla, jer će biti više onih koje će se iznenadno vraćati u zemlje porijekla. "Morate biti naročito oprezni", kaže Altnhofen. "Oni često moraju smiriti ljude i objasniti im šta se dešava, jer su izbjeglice iznenađene, a to situaciju čini dodatno stresnom."

Policija ima spremnu hranu i odjeću na aerodromu u slučaju da su potrebni povratnicima. "Naravno da možete diskutovati o tome koliko je prisilni povratak human sam po sebi", kaže Altenhofen. "Ali ono što mi radimo nastojimo da bude što humanije."

Ipak, Barbara John ističe da ljudi koji su ostali nakon isteka roka za boravak krše zakon i policija može koristi i silu da ove ljude ukrca na avion, a ukoliko je to neophodno, pod određenim uvjetima mogu im vezati ruke.

Povratak izbjeglica u Tiranu

Državaljani neke od balkanskih zemalja imaju male šanse za dobijanje azila u Njemačkoj

Nema brzog rješenja

Iako je izvjesno da će biti više prisilnih iseljavanja zbog novih pravila, to se neće odraziti na većinu izbjeglica koje dolaze u Njemačku - pogotovo ne na izbjeglice iz Sirije koje su došle ovog ljeta. Oni koji se vraćaju su većinom iz balkanskih zemalja, koji uglavnom nikada ne dobiju azil, zato što je njemačka vlada te zemlje ocijenila "sigurnim".

Njemački lideri upozorili su da nove mjere neće donoijeti olakšanje preopterećenoj javnoj administraciji. "Prisilna iseljavanja neće riješiti problem", kaže gradonačelnik Berlina Muchael Müller novinskoj agenciji Dpa. "Dolazi previše tražilaca azila."

Statistike to i pokazuju. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, 193.000 zahtjeva za azil je odbijeno, ali čak 140.000 ljudi ima status koji se "tolerira", što znači da je prisilni povratak nemoguć, najčešće iz zdravstvenih razloga. 50.000 izbjeglica koje bi u teoriji mogle biti prisilno iseljene odmah, samo su dio od 800.000 izbjeglica za koje se pretpostavlja da će aplicirati za azil ove godine.

"Vlada se ne hvata u koštac s problemom kako bi trebala", kaže Jentsch. "Naravno, u našem je interesu da se proces dobijanja azila ubrza, ali taj proces treba voditi dobro obučeno osoblje i obučeni prevodioci."

Za Jentscha, ubrzavanje procesa prisilnog iseljavanja neće doprinijeti rješavanju velikog problema njemačkog azilantskog sistema - nedostatku dobro istreniranog osoblja. "Nemamo odluke koje su efikasne i dobre, ljudi godinama čekaju odluku, a onda su odluke tako loše da je evidentno da se na njih treba uložiti žalba. To je razlog zbog kojeg cijeli proces toliko dugo traje - a, ne činjenica da prisilna iseljavanja nisu obavljena na vrijeme."