1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Njemački odlikaš Vučić spreman da čuva granice

Kancelarka Merkel ne nalazi način da ubijedi „partnere“ da se izbjeglička kriza može riješiti samo zajedničkim nastupom zemalja EU. Sa Srbijom takvog problema nema. Vlast u Beogradu spremna je raditi šta god joj se kaže.

default

Granica između Srbije i Makedonije

Zatvaranje granica? Opasavanje žicom oštrom poput žileta? Tako nešto ne dolazi u obzir, ponavlja srpski premijer Aleksandar Vučić već mjesecima. Jednom je rekao – „ni ako padaju ćuskije“. Svega je par mjeseci prošlo od kada se Vučić čak ljutio na neevropsko ponašanje Evrope, a sjevernom susjedu Mađarskoj ironično poručio da još samo treba da pusti struju kroz svoju graničnu ogradu. Govorio je je Vučić velike riječi, lijepe i humane, o moralnoj obavezi cijele Evrope, o srpskom gostoprimstvu, htio je čak da primi dio izbjeglica prema prijedlogu Angele Merkel o raspodjeli. Posjetio je namjernike s Bliskog istoka i Afrike u parku kod beogradske autobuske stanice i lično im obećao da malena i ponosna Srbija neće pred njima zatvarati vrata.

Ti nadahnuti trenuci Aleksandra Vučića – prema nekim anketama, tada mu je popularnost dostigla maksimum – danas djeluju kao pluskvamperfekat. Od tada su još stotine hiljada prošle Srbijom ka Zapadu, granične ograde postale su mejnstrim, a čak i njemačka kancelarka govori o potrebi da se broj došljaka smanji „osjetno i održivo“. Vučiću nije trebalo dugo da shvati poruku. I dalje doduše istrajava na tome da se nikakve ograde neće dizati, ali dodaje da će Srbija „znati da zaštiti svoje granice“ i da neće postati okupljalište za migrante. „Tijesno sarađujemo sa Njemačkom i sa ostalim evropskim zemljama, učinićemo ono što bude evropska odluka“, rekao je Vučić prošle sedmice za Bi-Bi-Si. „Ako nam kažu da se granice zatvaraju, mi ćemo ih zatvoriti, čak iako ja ne mislim da je to najbolje rješenje.“

Zaokret

Beogradski sociolog i politički analitičar Milan Nikolić ima razumijevanja za zaokret u retorici i namjerama srpskog premijera. „Slijepa dosljednost postoji samo u dječijim igricama. Suludo je govoriti o moralnim načelima jer i ona se mijenjaju s kvantitetom. Jedno je da li govorimo o pet hiljada ili pet miliona izbjeglica, koliko ih ima u Turskoj i drugim sirijskim susjedima“, kaže Nikolić za DW. Osim toga, Srbija je zavisna od susjednih zemalja pa i ne mora nešto pretjerano da pametuje, već da slijedi politiku koju drugi kreiraju. „Srbija je okružena: sjeverozapadno od nje se zatvaraju granice, južno počinju da se zatvaraju granice. To je izgleda odluka EU koja i jeste cilj izbjegličkog stampeda. Srbija ne mora da diže zidove – zidove će dizati drugi“, kaže Nikolić, misleći na Makedoniju koja ovih dana dvostrukom žičanom ogradom zatvara ključnih 37 kilometara granice s Grčkom.

Aleksandar Vucic Angela Merkel Syrienkonferenz London Großbritannien

Vučić - "najveći fan" Angele Merkel

Granične ograde bi za Srbiju i praktično bile nemoguće jer zemlja ima osam susjeda. Osim toga, jedna od alternativnih izbjegličkih ili krijumčarskih ruta mogla bi da vodi iz Albanije ili Makedonije, preko Kosova. A građenje nekakve žice ili vidna kontrola granice s Kosovom, za srpsku političku elitu bile bi ravne priznanju nezavisnosti.

Vučić zato radije prati signale iz Berlina. Njegovo svakovrsno isticanje izuzetnosti Angele Merkel ili pozivanje na protestantsku radnu etiku, već su postali standardna šala rijetkih komičara i karikaturista koji s Vučićem smiju da se šale. Nedavno je najveća njemačka novinska agencija dpa proglasila Vučića „najvećim fanom“ Angele Merkel. „Vučić pokazuje divljenje prema kancelarki Merkel na svakom koraku, toliko da se to sada prenijelo i na druge članove vlade, pa skoro da ne prođe intervju ministra ili kakvog činovnika u kojem se ne potegne konačni argument – pozivanje na vrhovni i bezgrešni autoritet Angele Merkel“, primjećuje Marko Prelević, odgovorni urednik Nedeljnika. U razgovoru za DW on prognozira da će Beograd i u izbjegličkoj krizi slijepo pratiti politiku Berlina po sistemu – ako nešto radi Merkelova, zašto ne bismo i mi.

Prelević dijeli stav da beogradska vlada ipak nije najbolja adresa za pritužbe na nedostatak izbjegličke politike u EU. Teško se mnogo šta može zamjeriti Srbiji dok se većina evropskih država pravi da nema ništa s krizom, dok se s najviših mjesta u Varšavi ili Bratislavi potpiruju predsrasude prema muslimanima. „Ali dođavola, bilo bi sjajno kada bi bilo drugačije. Kada bi Srbija, kao nedavno Kanada Džastina Tridoa, kao doskoro Njemačka Angele Merkel, postala taj moralni svjetionik u sve tješnjoj bari država koje otvoreno pokazuju neprijateljstvo prema došljacima. Zamislite kakav bi to bio PR za ovu zemlju – bolji od svakog trofeja koji podigne Novak Đoković – kada bi Srbija otvorila vrata svim nesrećnicima iz bliskoistočnih i drugih sukoba! Ionako imamo svakodnevno kukumavčenje zbog odliva mozgova i nestanka gradova“, kaže urednik Nedeljnika.

Odlikaš

Pragmatičnost Vučićeve vlasti u odnosima s Njemačkom ima i svoje oportune razloge – podrška onih iz Evrope bila je i ostala čvrsta valuta na srpskoj partijskoj sceni. Pri tome bivši radikalni nacionalista Vučić, ne propušta nijednu priliku da požnje pohvale iz EU. Najviše je do sada hvaljen jer sprovodi takozvane bolne reforme, dok su neki njemački političari otvoreno priznavali da Vučić uživa kosovski bonus jer njegovi sporazumi s Prištinom relaksiraju odnose i vode konačnom priznanju nezavisnosti. I u izbegličkoj krizi bi Vučić želio da zadrži imidž tipa koji jednostavno isporučuje dogovoreno.

Symbolbild Ungarn Grenze Zaun

Neće biti žice, rekao je svojevremeno Vučić

Početkom sedmice je tako u vizitu Beogradu stigao mladi austrijski šef diplomatije Sebastijan Kurc. Govorilo se o kočenju izbjegličkog talasa. Svog domaćina Vučića je Kurc nazvao „garantom reformi“ i „stubom stabilnosti u regionu“. I naravno da su to srpski mediji odreda prenijeli kao ogromnu vijest. Posebno im je značajno djelovalo što je Kurc to napisao na Tviteru, na srpskom pa još na ćirilici.

„Ako pogledate naslovne strane tabloida, ne prođe dan, a da se ne pojave teze koje živopisno i velikim slovima slave to što Vučića poštuje Evropa – i, jednakim intenzitetom, što ga poštuje Rusija“, ukazuje Prelević. „Odatle i ono beskrajno insistiranje premijera Vučića na sintagmi moj prijatelj, koju koristi za svakog evropskog ili bjelosvetskog političara koji se zatekne u okolini Palate Srbija.“

Milan Nikolić podsjeća da je „Vučić već dobio razne pohvale jer pažljivo osluškuje signale iz Brisela i Berlina“. Pohvale iz EU su važne, kaže ovaj analitičar, jer je ulazak u EU cilj svake vlasti u poslednjih 16 godina i jer je ubjedljiva većina opredijeljenih građana za pridruživanje EU. „To je naprosto jedina realna opcija za Srbiju“, smatra Nikolić.

U tumačenju novog odnosa srpske vlasti prema izbjegličkom pitanju ne treba zanemariti ni raspoloženje u građanstvu. Vidljiva većina građana pokazala se humano prema nesrećnicima s Bliskog istoka – Srbija je uostalom jedina zemlja izbjegličke rute koja je imala priliku da vidi desetine hiljada izbjeglica usred svog glavnog grada. S druge strane, sve je više poljske i slovačke retorike, desničarskih teorija zavjere, priče o maskiranim teroristima, muslimanskim zavojevačima i silovateljima. „Raspoloženje se može promijeniti u milisekundi“, pribojava se Prelević. „Lako se možemo prometnuti u čuvare nečasti Evrope, u pse koji će biti zaduženi da čuvaju njene granice. Tada će biti dovoljan i samo jedan, i onaj najmanji nedokazani incident, pa da se izbjeglice od nevoljnika pretvore u teroriste i zločince.“

Preporuka redakcije