1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Njemački katolici u Novoj Topoli

Jedini preostali trag da je u Novoj Topoli, mjestu između Bosanske Gradiške i Banjaluke, nekada živjela velika njemačka kolonija je župna crkva i katolički samostan koju su oni još u 19 vijeku tu sagradili.

default

Samostan Dalheim

Nakon Drugog svjetskog rata Nijemci su morali da napuste Novu Topolu. Iako u Novoj Topoli nije bilo borbenih dejstava tokom posljednjeg rata u BiH, crkveno dobro je opustošeno. Nakon rata tu su živjele izbjeglice i prognani a objekti su od 2002 godine ponovo u posjedu katoličke crkve. Od tada se mala grupa sestara zalaže da se zajednica očuva i da se crkva i samostan zaštite od propadanja. Jedna grupa mladih Nijemaca na poziv banjalučkih katolika ovih dana boravi u Novoj Topoli i pomaže u obnovi crkve. Izvještava Dejan Šajinović.

Ograda je već popravljena i svježe ofarbana. Stara oguljena boja teških crkvenih vrata je skinuta i zamijenjena novom bojom.

„Prvog dana smo očistili puteve. Uklonili smo travu i odnijeli kamenje. S obzirom da se ovdje gradi, očistili smo dvorište od građevinskog otpada“, kaže Lisa.

Lisa dolazi iz Leipziga. Ona je jedna od osmoro mladih iz njemačke katoličke organizacije Kolping. U Novoj Topoli oni pomažu u radovima na obnovi župne crkve svetog Josipa.

Još davne 1879 godine su zajednicu osnovali njemački doseljenici koji su zemlju na kojoj su sagradili crkvu i samostan kupili od Turaka. Samostan je izgrađen 1888 godine a nekoliko godina kasnije i crkva.

O razlozima zbog kojih su došli u Bosnu, Ramona Gieseking, vođa grupe kaže:

„Ovdje ima jako puno posla. Sestre su nam od početka govorile da im je pomoć jako potrebna. Ovdje se radi na sanaciji zgrade i dvorišta i mi smo pomogli. Očistili smo dvorište od građevinskog otpada i počupali korov i čitavo područje doveli u red“.

85-godišnja Sestra Irma Bülersbach je rođena u njemačkoj koloniji u Novoj Topoli. Porijeklom je iz Rheinlanda. I ona je sa ostatkom svoje familije nakon Drugog svjetskog rata morala napustiti svoje selo i crkvu. Prije tri godine ponovo se vratila. I danas se živo sjeća događaja nakon završetka drugog svjetskog rata:

„Za jedan do dva dana svi su pobjegli sa ovog područja jer se približavao kraj rata. Morali su sve ostaviti iza sebe. Danas njihovi potomci žive u Njemačkoj, Austriji i u prekomorskim zemljama. Ne znam gdje sve žive. Dio ih je i u Holandiji, jer su neki od njih bili Holanđani“.

Zajednica od 6 sestara pokušava naći donatore koji bi pomogli obnovu crkve. Samostan su već djelomično obnovili. Trenutno se bave poljoprivredom a prave i ljekovite čajeve po kojima su poznati u širem području. Posao je težak a ruku malo.

Glavna sestra Melita Ćosić kaže da su nekad sestre ovdje osnovale školu i podučavale stanovništvo. Nakon Drugog svjetskog rata to više nije bilo moguće pa su se sestre snalazile kako su znale i umijele da prežive. Prvo su davale časove njemačkog jezika, a zatim su plele, šile i bavile se poljoprivredom. Tokom posljednjeg rata morale su napustiti posjede a na crkveno dobro su se naselile izbjeglice. 2002 godine posjedi su ponovo vraćeni crkvi. Sestra Melita apeluje na sve ljude da pomognu da se obnovi crkva i sačuva sjećanje na staru njemačku koloniju.

„Ako stvarno ne bude dobrih ljudi da nam pomognu neće ovdje ni biti života. Nijemci koji su ovdje bili prije 60 godina otišli su. I nakon 60 godina ipak se vole vratiti da vide gdje su se rodili i proveli svoju mladost“, kaže sestra Melita.

Lina Clever iz Halvera u blizini Kölna je jedna od članica njemačke katoličke humanitarne organizacije Kolping koja pomaže u radovima oko crkve. Ali želja da pomogne nije jedini razlog što je došla u Bosnu.

Mirela Terzić je za vrijeme rata pobjegla iz BiH u Njemačku. U trećem razredu upoznala je Linu i njih dvije postale su najbolje prijateljice. Nakon rata Mirela i njeni roditelji su vraćeni u Bosnu. Nakon tri godine dopisivanja izgubio se svaki kontakt. Izbjeglička sudbina je familiju Terzić odvela u Lini nepoznatom pravcu. Pisma koja je Lina slala vraćala su se. Lina bi je sada željela pronaći.

„Jedan od razloga što sam došla u Bosnu je nada da je možda ponovo vidim i da vidi kako joj je. Kada je bio rat bila sam dosta mlada i nisam mogla shvatiti šta se to dešavalo. Željela bih s njom ponovo o tome razgovarati i pitati je da li joj je dobro i šta radi...“.

Grupa mladih Nijemaca prije povratka kući planira napraviti jedno putovanje po BiH. Kada se vrate, doći će još jednom u crkvu i pomoliti se da crkva svetog Josipa u Novoj Topoli kraj Banjaluke ponovo zasja u staroj slavi.