1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Njemački izborni zakon protuustavan

Novi izbori u Njemačkoj bi se trebali održati već na jesen iduće godine, ali Savezni ustavni sud je trenutni izborni zakon proglasio protuustavnim. Problem je izuzetno složena regulativa koja stvara apsurdne rezultate.

To znači da se zastupnici hitno moraju dogovoriti o novom zakonu i to u doba kad su u svim strankama već počela razmišljanja i računice kako da se osvoji što više zastupničkih mjesta na jesen 2013. U pravilu, teži se da o izbornom zakonu postoji konsenzus svih parlamentarnih političkih stranaka, ali i zbog potpuno različitih interesa i zbog finesa njemačkog izbornog zakona - to izgleda doista kao nemoguća misija.

Teško razumljivo i Nijemcima

Finese njemačkog izbornog zakona su toliko složene da ga zapravo ne razumiju ni mnogi Nijemci. Strancima je bolje da to ni ne pokušaju: neki ključni termini su čak i na Wikipediji opisani dugim tekstom - samo na njemačkom. Ali u osnovi, to nije tako komplicirano ako se ima pred očima namjera očeva njemačkih zakonskih propisa.

Bundestag

Stranke već počele računati kako da osvoje što više mandata u Bundestagu

Načelno, postoje dva izborna sustava. Prvi je razmjerni ili proporcionalni u kojem se broje svi glasovi koje je dobila neka stranka i onda, prema stranačkim listama, sve stranke koje su prešle izborni prag, šalju u parlament toliko zastupnika koliko su osvojile glasova. Problem je da to često stvara (pre)veliko šarenilo u parlamentu gdje je, kao što trenutno vidimo u Nizozemskoj, gotovo nemoguće stvoriti stabilnu vladu.

Drugi je većinski sustav koji se često zove i "Winner takes all" - pobjednik (izbornog okruga) odnosi sve. Izraz nije slučajno na engleskom, jer se tako bira u Velikoj Britaniji. On pak stvara drugi problem: male stranke jedva da ikada pobjeđuju u nekom okrugu, tako da se u parlamentu ne čuju glasovi i drugih političkih stremljenja osim "velikih" stranaka.

Njemačka zapravo ima - dvostruke izbore!

Njemačka je odlučila krenuti trećim putem - i kako je još jednom utvrdio Ustavni sud, opet se spotakla na složenosti vlastitog sustava. Jer tu se želi kombinirati oba sustava najjednostavnijim načinom: zapravo se u Njemačkoj istovremeno održavaju DVOJI izbori za isti parlament i birači daju DVA glasa. Jednim praktično biraju po većinskom sustavu - kandidata koji će, po njihovom mišljenju, najbolje zastupati njegovu izbornu jedinicu, ali onda ispunjavaju još jedan listić gdje svojim "drugim glasom" biraju stranku. Prema postotku osvojenih drugih glasova stranke šalju u parlament svoje zastupnike po razmjernom sustavu.

Symbolbild Wahlen Deutschland Bundestagswahlen 2009

I sad počinje prava komplikacija: jer tim "dvostrukim" glasovanjem može biti i mnogo više pobjednika i zastupnika u parlamentu. Jer ako se građanima sviđa neki kandidat - ali ne glasuju toliko za njegovu stranu, onda će u Bundestag ući i pobjednici izbornih jedinica i onoliko zastupnika koliko je stranka osvojila glasova. Taj "višak" se pak zove "prekobrojni mandati" (Überhangmandate) i već to stvara dovoljno problema.

Dva glasa - i dvostruko veći parlament?

Jer jednostavnom računicom da svaki građanin bira dva puta znači i da se tim "prekobrojnim mandatima" i broj zastupnika u parlamentu - u posve apstraktnom modelu kad bi svi birali kandidate jedne stranke i protivničku stranku - može biti praktično duplo veći. To bi onda stvorilo lijepu gužvu u plenarnoj dvorani Bundestaga u Berlinu (kao i u tamošnjoj kantini i nužnicima) - ali i to bi se još nekako moglo podnijeti, jer to nije politički problem.

Politički problem bi mogao nastati na drugi način: činjenicom da je Njemačka federalna država, sastavljena od šesnaest saveznih pokrajina. Izbori se naravno provode na pokrajinskoj razini i zamislimo da na primjer samo svi birači Bavarske biraju samo socijaldemokratskog kandidata, ali konzervativnu stranku. Na taj način bi i u Berlinu odjednom bilo dvostruko više zastupnika iz Bavarske nego što joj to pripada po njezinom broju stanovništva.

Više glasova - manje zastupnika

Zato postoji "ukupni saldo" koji se ne može prijeći - i koji onda stvara pravi politički problem zbog kojeg se uključio i Ustavni sud: stranka koja je na taj način ("prekobrojnim mandatima") osvojila višak mjesta u parlamentu, to mora "platiti" u nekoj drugoj saveznoj pokrajini gdje će onda izgubiti određeni broj zastupničkih mjesta. U određenim okolnostima, tako se stvara apsurd: da bi neke stranke dobile VIŠE zastupnika da su osvojile MANJE glasova birača (tako je primjerice bilo na ponovljenim izborima u Dresdenu 2009. godine).

To nije tek puka izborna kombinatorika, nego i jasna strategija prije svega velikih stranaka. Upravo su kršćanski demokrati Angele Merkel na izborima 2009. osvojili 24 dodatna zastupnička mjesta takvim "prekobrojnim mandatima" i zato stranka njemačke kancelarke nije željela mijenjati izborni zakon. Zapravo, niti socijaldemokrati ne žure s promjenama: prošli put je CDU "zaradio" više mandata, ali u dijelu izbora gdje "pobjednik nosi sve" i SPD često profitira na taj način.

Vruća tema za malo vremena

Naravno da se već u svim strankama uvelike razmišlja o predstojećim izborima i o modelu kojim bi osvojile najviše mandata. Manje stranke - zeleni, stranka ljevice, ali i liberali - skloni su modelu da se izjednače rezultati oba načina glasovanja, dakle da ako neka stranka "zaradi" prekobrojni mandat, da to onda "plati" tako da u parlament uđe pobjednik izborne jedinice umjesto zastupnika sa stranačke liste.

Ustavni sud zapravo ne misli niti da je to rješenje: on dopušta određenu razliku u broju zastupnika osvojenih prema postotku naklonosti stranci, ali smatra kako ne bi trebalo biti više od ukupno 15 "prekobrojnih" u parlamentu. U svakom slučaju, to je problem koji treba hitno riješiti - i koji jamči vruću političku jesen godinu dana pred izbore u ovoj zemlji.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Marina Martinović