1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Njemačke rijeke se oporavile od čovjekovih ekoloških grijeha

Njemačke rijeke su danas omiljene destinacije za odmor i ekskurzije. Ali do prije samo nekoliko godina mnoge rijeke važile su kao mrtve. Kako su ti osjetljivi eko-sistemi mogli da budu spaseni?

Milberg na Labi

Milberg na Labi

Prije nekoliko godina je prije svega Laba važila kao kandidat za mrtvu rijeku. Ta rijeka izvire u Češkoj, a uliva se u Sjeverno more. Do ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990., Njemačka Demokratska Republika (DDR) je svoje otpadne vode neprečišćene izlivala u tu rijeku. Istraživači su utvrdili da je Laba 1988. u pravcu mora transportovala pravi koktel štetnih materija: 16.000 tona azota, 10.000 tona fosfora, 23 tone žive i tri tone otrovnog hemijskog jedinjenja pentahlorfenol.

Ribe prekrivene čirevima

Biolog Fajt Henig sa Univerziteta u Hamburgu opisuje kako je izgledala situacija tokom 80-ih: „Ribe su imale čireve oko usta. Jegulje su izgledale grozno, riba list je bila prekrivena čirevima.“

Mrtve ribe

Ribe su posebno patile zbog zagađenja Labe za vrijeme DDR-a

Ali kako je rijeka mogla da bude spasena? Zatvaranje mnogih fabrika u DDR, uvođenje oštrih smjernica za zaštitu životne sredine i prečišćavanje otpadnih voda, spasili su Labu i druge njemačke rijeke, smatra Henig. Danas se na Labi ponovo mogu vidjeti ribari i kupači. Čak ima i životinja, na primjer malih kitova zubana. Kitovi iz Sjevernog mora ponovo se mogu vidjeti i u Labi, čak dvjesta puta su ove godine slučajno opaženi, kaže Henig. Kitovi u proljeće u potrazi za hranom prate plijen. Otkako je znatno poboljšan kvalitet vode Labe, ribe se vraćaju, a sa njima i kitovi, što je dokaz ozdravljenja rijeke.

Rijeke transportuju otpadne materije u more relativno brzo. Time se rijeka donekle sama prečišćava, pri čemu otrovne i štetne supstance nadalje ostaju u moru. Ali i na riječnom tlu se takođe zadržavaju otrovne supstance.

Od većeg ka manjem

Štefan Kester sa Instituta za zaštitu voda sa Tehničkog univerziteta Hamburg-Harburg kaže: „Danas možemo govoriti o kompleksnim biološkim sistemima, koji se dobro međusobno dopunjuju. U međuvremenu je pri prečišćavanju vode standard da se hranjive materije eliminišu, izvuče azot, i ciljno ukloni fosfor.“

Sve se dešava po principu „Od većeg ka manjem“. Najprije se mehaničkim prečišćavanjem izvlače veći predmeti, a potom sitniji minerali, poput pijeska. Oni mogu kasnije, na primjer, da oštete pumpe. Bazen za taloženje pomaže da u vodi ostanu samo tvari koje su u njoj rastvorene, a na kraju mali pomagači, poput bakterija, služe za razgradnju ugljen-dioksida.

Ribar na Labi u Hamburgu

Danas je Laba očišćena, ribe su se također oporavile, pa su se pojavili i ribari na obalama te rijeke

Rijeke nisu više prirodne

Fajt Henig kaže da većini njemačkih rijeka nedostaje mnogo toga da bi zaista bile prirodne: „Nema jegulja, nema poplavnih površina, na kojima je omogućen transport taloga, a time i ponovno vraćanje čiste vode u rijeku.“

Čovjek je rijekama oduzeo sposobnost da se same prečišćavaju i zato sada mora da pomogne u prečišćavanju voda.

Autori: Mark fon Lipke / Ivana Ivanović
Odgovorna urednica: Marina Martinović