1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Njemačke nedoumice oko Libije opravdane?

NATO je nakon burnih diskusija i neslaganja zemalja članica preuzeo vodeću ulogu u vojnoj akciji Zapada na Libiju. Ali, šta je stvarni cilj misije? I da li ga mandat UN-a pokriva?

default

Ipak NATO. Sjevernoatlantski savez preuzima vodeću ulogu u misiji kojom bi se trebala ispoštovati rezolucija UN-a o zoni zabrane leta u Libiji. Duge interne diskusije dovele su Savez gotovo na rub raspada, diskusije pokazuju koliko je međunarodna zajednica podijeljena oko smisla i svrhe ove akcije.

Izvorno je rezolucija Vijeća sigurnosti "rođena" sa željom da civilno stanovništvo na istoku Libije zaštiti od smrtonosnih napada Gadafijevih borbenih zrakoplova. Vojna intervencija, kako stvari u međuvremenu izgledaju, mogla bi prerasti u dugi, prljavi rat, koji bi ponovno mogao diskreditirati Zapad u arapskom svijetu.

Amerikanci, Britanci i Francuzi uništili su Gadafijevo zrakoplovstvo, borbeni avioni više ne mogu prijetiti pobunjenicima na istoku zemlje. Ali, despot i dalje iz nekog sigurnog bunkera zapovijeda napade dobro plaćenih vojnika, svjestan činjenice da je vrijeme njegov najvažniji saveznik. Što duže savezničke trupe budu bombardirali Tripoli, sve veća je i opasnost da oni u svojim akcijama ubiju i muškarce, žene i djecu, libijske civile koje bi akcijom zapravo trebali štititi. Moralno pohvalni cilj akcije (humanitarnost) pada tako u sjenu.

Što je stvarni cilj misije?

Stvarni cilj akcije je očito svrgavanje, političko razvlaštenje diktatora Gadafija. No, za takav udar na politički suverenitet jedne neovisne zemlje Vijeće sigurnosti nikome nije dalo mandat. S razlogom. Zar se ne bi onda uskoro trebalo bombardirati Siriju ili Jemen? I tamo su lokalni režimi otvorili vatru na demonstrante koji kritiziraju vladajuće strukture. Granice humanitarno definiranih vojnih angažmana niti su jasno definirane, niti se mogu procijeniti dugoročne posljedice tih akcija. Do kada će Arapska liga podržavati međunarodnu misiju, ukoliko tu misiju NATO vodi kao otvoreni rat protiv Gadafija?

Revolucija u Libiji "zapinje", iz ograničenog vojnog angažmana NATO je jasno stao na jednu stranu u građanskom ratu. Koliko god željeli uspjeh pobunjenika, u međuvremeno je očito podjela zemlje izvjesnija negoli njihova totalna pobjeda. Dosljedno bi bilo kad bi NATO ubuduće štitio i protektorat pobunjenika na istoku Libije, uključujući i potrebne vojne akcije. Najlakše je biti pametan kad sve prođe - no, njemačke nedoumice oko ovog angažmana zapadnih snaga mogle bi se dugoročno pokazati opravdanima.

Autor: Daniel Scheschkewitz / sm
Odg. urednica: Jasmina Rose