1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Moja njemačka priča

Njemačka: Problemi na poslu? Šta učiniti?

U Njemačkoj vrijedi načelo - sa svim zaposlenicima treba jednako postupati. No, zaposlenici novijih članica Evropske unije dožive situacije u kojima ponekad to ne vrijedi. Šta mogu učiniti kako bi zaštitili svoja prava?

Agencija za zapošljavanje je obećala Karolini da će doći u dobru porodicu u Hannoveru. To što govori samo poljski jezik, ne predstavlja problem jer starija gospođa, koju je trebala njegovati, pati od demencije. Svaki dan od šest sati popodne je trebala imati slobodno, kao i vikende. Nakon tri mjeseca, Karolina je bila na izmaku snaga. Umjesto obećanih 40 sati sedmično, njegovala je i bila odgovorna 24 sata dnevno za stariju gospođu. Plaćena je bila poput svakog normalnog zaposlenika. Jedna očito beznadna situacija, jer bi Karolina najradije odmah odbacila posao. No, zato je i došla u Njemačku jer joj je hitno trebao novac.

Što je moguće prije potražiti savjet

Karolina nije potpuno nemoćna: ona je mogla, primjerice, svoja prava tražiti sudskim putem, bez obzira radi li za tu porodicu bez službene potvrde posredovanja agencije sa sjedištem u domovini (tzv. Entsendebescheinigung). Ne mora doći do toga, kaže Sylwia Timm, rođena Poljakinja koja radi u Berlinu u savjetovalištu koje finansira sindikalni projekat „Faire Mobilität“. Njena zadaća je razjašnjavanje prava i nuđenje konkretne pomoći posloprimcima iz srednjih i južnih zemalja Evropske unije.

Svaki uposlenik mora dobiti pravednu naknadu za svoj rad

Svaki uposlenik mora dobiti pravednu naknadu za svoj rad

U Karolininom slučaju bi Sylwia Timm pokušala stupiti u kontakt s njemačkom porodicom, kako bi razgovarala s njima o nastaloj situaciji. Naravno da bi bilo bolje da se Karolina odmah javila. Tada bi se na početku raščistilo sa svim učesnicima šta dopušta njemačko radno pravo, a šta ne. „Najčešće žene dolaze tek kad problemi postanu ozbiljni. Ali tad je već često prekasno za rješavanje spora“ – kaže Timm. Posljedica je da zaposlenica napušta porodicu, ali dobiva barem zasluženu plaću.

„Čim se pojave problemi, treba tražiti pomoć“ – naglašava i Mihai Balan iz Frankfurta i Jochen Empten iz Hamburga. Oni su savjetnici u uredima „Faire Mobilität“ u tim gradovima. Dok se savjetovalište u Berlinu uglavnom bavi zaposlenicima u staračkim domovima, bolnicama ili njegovateljima u privatnim kućanstvima, u Frankfurtu se ured specijalizirao za građevinarstvo, a u Hamburgu za gastronomiju i klaonice.

Dumping i „prividna samozaposlenost“

Rupe u zakonu su poznate sindikalnim savjetovalištima. Omiljena praksa, kaže Jochen Empten, jeste da njemačke klaonice proslijede svoje narudžbe podizvođačima u Bugarskoj, Poljskoj, Rumuniji ili Mađarskoj. A oni šalju svoje osoblje za izvršavanje tih naloga. Kako za tu branšu ne postoji minimalna plaća, zarade bivaju usklađene prema zemlji porijekla podizvođača. „Oni pokušavaju spustiti plaće, tako što zaposlenike puštaju da rade prekovremene sate“ – objašnjava Empten. Kasnije je postignuta tačka, gdje je to vrijedilo u njemačkom radnom pravu, a  poslije je takva praksa zabranjena. U dogovoru sa radnicima, savjetnik „Faire Mobilität“ može ili stupiti u vezu s klaonicama i uključiti upravno tijelo ili zaposlenicima pronaći advokata, kako bi prekovremeni sati bili plaćeni.

Identične probleme poznaje i Rumun Mihai Balan u građevinskoj industriji. Kako tu vrijedi minimalna plaća, strani podizvođači su prešli na rješenje da svoje radnike zaposle kao „prividne samozaposlenike“. „Većinom im se predoči ugovor na njemačkom jeziku koji zapravo ne razumiju, ali ga potpišu jer im je novac prijeko potreban“ – kaže Balan. Pritom se radi o prijavi obrta, u kojoj je potvrđena zarada u visini od otprilike 2.800 eura mjesečno. U takvom slučaju njemačka porezna uprava zahtijeva porez na promet i obrtničku djelatnost od samih građevinskih radnika. U stvarnosti oni dobiju najviše hiljadu eura mjesečno. „Nisam nikada sreo rumunskog građevinskog radnika koji je dobio minimalnu plaću“ – kaže Balan.

Poznavanje i zahtijevanje vlastitih prava

Prvenstveno radnici iz istočne Evrope često upadnu u klopku neodgovornih poslodavaca

Prvenstveno radnici iz istočne Evrope često upadnu "u klopku" neodgovornih poslodavaca

Kada ga posjeti prevareni građevinski radnik, postoji puno mogućnosti za pomoć, kaže Balan. On može stupiti u kontakt s radničkim vijećem kompanije, koje je izdalo ugovor i izvršilo pritisak na podizvođače. Također, može nazvati ovlašteni sindikat, biro ili građevinskom radniku predložiti advokata, kako bi dobio barem jedan dio svoje pripadajuće plaće. Ako je građevinski radnik odmah nakon svog dolaska u Njemačku postao član sindikata, već nakon tri mjeseca ima pravnu zaštitu i ne mora sam tražiti advokata. Sindikat sve preuzima, stoga Mihai Balan savjetuje svakom zaposleniku da se informira već na početku obavljanja svog posla u Njemačkoj. Primjerice, svi koji su u Njemačkoj u posljednjih sedam godina dobili boravišnu dozvolu, imaju pravo na integracijski kurs. Tamo neće naučiti samo jezik, nego više i o životnim prilikama u zemlji.

Iako savjetovališta „Faire Mobilität“ u Berlinu, Frankfurtu i Hamburgu imaju različita težišta, zaposlenici iz srednje i istočne Evrope mogu u njima razgovarati o svojim problemima – često čak i na svom maternjem jeziku.

Autor: Panagiotis Kouparanis

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić