Njemački muslimani osuđuju nasilje

Prvi put je deset najvećih islamskih udruženja u Njemačkoj uspjelo doći do zajedničke izjave. To je znak da i u Njemačkoj vlada velika zabrinutost razvojem događaja. Na dnevnom redu su prvobitno bile druge teme, kao što je prijedlog o formiranju zajedničkog krovnog udruženja. No, događaji su nametnuli novu temu. Oguz Ücüncü je generalni sekretar Islamske zajednice Milli Görüs, koju Služba za zaštitu njemačkog Ustava označava kao islamističku ali ne i kao nasilnu: "Jednako sam razočaran objavljivanjem tih slika, u duši sam duboko povrijeđen. No, očekujem da skupa razvijemo drugačije geste međusobnog ophođenja. Sam božiji poslanik je u vrijeme dok je djelovao bio izložen mnogo gorim postupcima i trpio je mnogo gore uvrede. Tako da nije naše da na uvrede odgovorimo nasilnim ekscesima».

On dodaje da nasilje nije spojivo sa islamom kao miroljubivom religijom. Na sastanku nije izražena bojazan da bi do sličnih protesta moglo doći i u Njemačkoj i istaknuta je važnost dijaloga muslimana i hrišćana. Mahmud Askar, predstavnik Centralnog savjeta muslimana Njemačke kaže da ga je duboko potresao talas nasilja: "Dakle, to je zaista zabrinjavajuće i ne služi miru u svijetu. Mi smo kao muslimanska manjina u Njemačkoj veoma zabrinuti i osušđujemo one koji su iskoristili i instrumentalizovali vjersku osjetljivost».

Udruženja muslimana u Njemačkoj su zatražila od političara i od njemačkog društva da ulože veće napore kako bi omogućili integraciju muslimana u što bi spadalo i ukidanje posebnih testova za muslimane prilikom dodjele državljanstva. Takve stvari opterećuju odnos muslimana i hrišćana, tvrde muslimanska udruženja, a i u suprotnosti su sa ustavom. Mahmud Askar spoziva na odbacivanje paušalin ocjena mnavodeći primjer tzv. Ubistava zbog povrijeđene časti, koja se ne bi smjela dovoditi u vezu sa islamom:"To sa islamom nema nikakve veze. Pa to spada u tradiciju određenih naroda, a riječ je o marginalnim grupama. To se može desiti u svakom društvu".

Vodeća udruženja muslimana u Njemačkoj su prvi put istupila u javnosti zajedno i to vide kao početak saradnje, čiji je cilj ravnopravno učešće u javnoj diskusiji o suživotu Nijemaca i dosleljenika.