Njemački listovi o integraciji stranaca i posjeti Georga Busha

List «Sueddeutsche Zeitung» piše da se mnogi imigranti već odavno smatraju da su u Njemačkoj kod kuće i da njihovo migrantsko porijeklo više skoro nije ni uočljivo:

«15,3 milona ljudi u Njemačkoj isu migrantskog porijekla. Ovaj podatak Savezni ured za statistiku objavio je tek početkom juna. U pomenuti broj uračunati su ne samo stranci već i useljenici koji su u međuvremenu dobili njemačko državljanstvo,kao i njihova djeca. Ovaj rezultat jasno pokazuje ono što su naučnici već dugo vremena predpostavljali: njemačka jeste useljenička zemlja. Ko su međutim tih 15 miliona ljudi. Zašto se do sada i o njima nije diskutovalo već samo o sedam miliona stranaca?»

piše novinar lista «Sueddeutsche Zeitung». Istom temom bavi se danas i komentator lista «Frankfurter Rundschau»

«Opunomoćenica za integracijeMaria Boehmer izjavila je da bi i djeca stranaca trebala pjevati njemačku himnu. Zašto rekla je ona, da djeca turskog porijekla ne uče isto ono što i sami njemački đaci ne znaju dobro. Zašto ova političarka koja i organizuje samit o integraciji smatra da to neposredno uoči samita treba naglašavati? Njeno izjašnjavanje može se svrstati u kategoriju nespretnog izjašnjavanja. No konzervativni premijer Bavarske Edmund Stoiber koji se slično izjasnio, zna dobro da su sankcije protiv onih koji ne pristaju da se integrišu u njemačko društvo već odavno postale zakonski propisi. On to zna jer se sam dugo vremena zalagao da se to desi.»

O bilansu posjete Georga Busha Njemačkoj komentator lista «Neue Presse» piše:

«Angela Merkel i George Bush su od susreta u rodnom kraju kancelarke napravili jedan veliki događaj. Pomiješali su svjetsku politiku sa privatnim životom, onako kao što to državnici često i čine kada žele demonstrirati da izuzetno usko sarađuju. Nije se više mogla primjetiti ni sasvim mala distanciranost koju je Merkelova imala tokom posjete Washingtonu. U protivnom: srdačni pozdravi popraćeni razmjenom poljubaca u obraz, međusobne pohvale, pa sve do naručenog skandiranja stanovnika na gradskom trgu Straslundu.»

List «Frankfurter Allgemeine Zeitung» dotiče se jednog drugog aspekta:

«Predsjednika Busha iz brojnih razloga ne moramo simpatisati. Međutim, predstavnika jedne nacije kojoj Njemačka treba biti zahvalna za velikodušnu podršku u proteklih 60 godina, pa i zato da se u Straslundu, u istočnoj Njemačkoj sada nesmetano mogu održavati demonstracije, treba srdačno dočekati. Koliko slaba mora biti samopuzdanje jedne pokrajinske vlade koja nije u stanju da napravi razliku između te dvije stvari? Bushu neće promaći da postoje kontraverzna mišljenja o njegovoj ličnosti. No, suverenitet s kojim on nastupa ne obraćajući pažnju na takve stvari, bi nekim pokrajinskim političarima sa suženim pogledima, mogao poslužiti kao primjer.»