Njemački institut za ljudska prava raspravljao o borbi protiv terorizma

Od napada u SAD 11.Septembra 2001 i onih u Madridu jula 2005 osnovna ljudska prava su nerijetko gurnuta u stranu. U borbi protiv terorizma u svijetu argument sigurnost ima prioritet U odnosu na ljudska prava i slobode.Ovo je rečeno na savjetovanju u Berlinu, koje je organizovao Njemački institut za ljudska prava.

Borba protiv terorizma mora biti u skladu sa ljudskim pravima i slobodama. No, ko treba usklajlivati ove norme, bilo je jedno od centralnih pitanja diskusije u Berlinu?

Direktor njemačkog Instituta za ljudska prava Heiner Bielefeld smatra da se ova dva zahtijeva-sigurnost i ljudska prava- ne moraju medjusobno isključivati. On je pobrojao nekoliko tačaka, gdje najčešće kolidiraju. To je prije svega ugrožena privatnost lica, pošto se u sigurnosne svrhe pohranjuje neprimjereno mnogo podataka.

Drugi je bitan momenat nepridržavanje normi koje se odnose na mučenja tokom saslušavanja osumnjičenih. Finski jurist Martin Scheinin s tim u vezi apeluje za tačnu definiciju pojma terorizam, koji do sada nedostaje.

On je od ljeta 2005 posebni opunomoćenik komesara za ljudska prava UN. Jedan od problema jeste i činjenica da trenutno u svijetu postoji čak 13 Konvencija koja se odnose na terorizam.

“Ovakva situacija omogućava da svaka zemlja sama odredjuje šta se odnosi na terorizam.Tako neka vlada svoje političke protivnike i organizacije može okvalifikovati teroristima sindikate,manjine,religiozne pokrtete i grupacije, te im zaprijetiti visokim kaznama. Medjunarodna zajednica mora biti oprezna kada poziva na borbu protiv terorizma.

S jedne strane UN pozivaju borbu protiv terora, a druge prepuštaju pojedinim zemljama da same definišu šta se pod terorizmom podrazumijeva. Mi pak, terorizam posmatramo samo iz ugla taktike i koje metoda koje se primjenjuju"

Pobunjenici i dobrovoljci se ne mogu, smatra Scheinin odmah smatrati teroristima.

On ih ne dijeli prema ideološkim pogledima, nego sredstvima koja koriste.

No, islamistički terorizam najčešće ograničava ljudska prava. Muriel Asseburg iz “Fondacije nauka i politika ima svoje vidjenje ovog problema

“Moguće je da je Al Kaida kao organizacija razbijena,ali nije njena ideologija. Pod plaštom borbe protiv terorizma postoje tajni zatvori, hapšenja bez optužnice, ilegalno prebacivanje osumnjičenih u države gdje je mučenje već na zlu glasu, kao što su Egipat, Sirija, Jordan, Maroko, dok se optužbaa čita pred posebnim sudovima, koji ne odgovaraju internacionalnim normama. Ovakvi nedostaci organa sigurnosti, sudstva i policije ostaju nekažnjeni. Tako se i same zapadne vlade moraju upitati koliko one doprinijele povredama ljudskih prava i sloboda i koliko su zbog toga vjerodostojne u svojoj borbi”

Ovakvo stanje na Internet-stranama Al Kaida kosristi u svoje propagandne svrhe. Zbog čega angažman zapadnog društva na dva kolososijeka borba protiv terorizma i afirmacija ljudskih prava ima toliko malo uspjeha

"Dugotrajni konflikt u regionu o pomenutim državama za sobom povlači i politički uticajan sigurnosni sektor. Zbog toga i izraelsko-arapskog konflikta ograničava ljudska prava,što se realizuje privrmenim zakonima.Tako se i strana zapadna pomoć nerijetko umjesto u obrazovanje zdravstvo preusmjeravaju u vojne i sigurnosne svrhe.

Njemačka vlada posebno vodi računa da ljudska prava u borbi protiv terorizma moraju posebno biti ispoštovana.Kancelarka Angela Merkel je povodom pete godišnjice od napada od 11 Septembra posebno napomenua kako cilj ne smije opravdavati sredstva. Wolfgang Heinz iz njemačkog Instituta za ljudska prava ti povodom kaže:

“Prvi korak je da sve što činimo mora biti u skladu sa poštivanjem ljudskih prava.

Ne smije se desiti- kao u slučaju SAD V.Britanija - da se pritom zanemare ove norme te da se osumnjičeni interniraju i zatvaraju bez podizanja optužbe.

Ali i jemačka vlast mora provjeriti koliko se u Berlinu znalo za postupke sigurnosnih organa u slučaju El Masri, Murat Kurnaz, Mohamed Samar i drugi. Ako se o nekim kršenjioma znalo, koliko su i naše vlasti kršila pravila u borbi protiv terorizma i koliko su odgovorne za nepridiržavanje normi o ljudskim pravima i slobodama”

Henriette Werneke