Njemački agenti posredovali u razmjeni zarobljenika Izraela i Libana

Prije dvije godine došlo je do otmice dvojice izraelskih vojnika nakon napada Hezbolaha na jedan granični punkt između Libana i Izraela. Ovaj incident poslužio je izraelskom premijeru Ehudu Olmertu kao povod za početak takozvanog "julskog rata". Tom prilikom poginulo je preko 1200 ljudi, Libanu je pričinjena velika materijalna šteta, a dvojica izraelskih vojnika nisu oslobođena. Naprotiv! Ove srijede će njihovi posmrtni ostaci biti prebačeni u Izrael.

Zauzvrat će Izrael predati posmrtne ostatke preko 100 Libanaca, koji su usmrćeni prilikom napada na Izrael. Libanskoj vladi biće predato i nekoliko libanskih zatočenika, koji su pušteni iz zatvora u Izraelu. Među njima je Samir Kantar, uhapšen nakon krvavog napada na Izrael prije 29 godina i osuđen više puta na kaznu doživotnog zatvora.

Hezbolah godinama traži oslobađanje top-teroriste Kantara

Hezbolah je godinama tražio puštanje na slobodu Samira Kantara. Izrael je uvijek u posljednjoj minuti odbijao da to uradi. Jerusalem je za njegovo puštanje na slobodu tražio informacije o Ronu Aradu, izraelskom pilotu borbenog aviona, koji je oboren 1986. na jugu Libana. Iako niko ne vjeruje da bi Ron Arad mogao biti živ, Izrael je nastavio tragati za svojim pilotom i sada je najbliži istini. Njegov slučaj će biti rasvijetljen. Ron Arad je naime preživio pad aviona, potom je dvije godine držan u zatočeništvu i najvjerovatnije je ubijen.

Nijemci godinama glavni posrednici u razmjeni

Izvještaj o tome je Izraelu prenio njemački posrednik, bivši tajni agent Gerhard Konrad, koji je posredovao između Izraela i Hezbolaha. Tradicija je da jedan Nijemac, ovaj put saradnik UN-a, uspješno posreduje u ovakvim razmjenama.

Prije njega je na oslobađanju Rona Arada radio tadašnji koordinator za rad tajnih službi Bernd Schmidbauer (Bernd Šmidbauer). U to vrijeme širile su se glasine da je Ron Arad predat Iranu, stoga su tražili posrednika sa dobrim vezama u Teheranu. To je bio upravo Schmidbauer. Njemu nije uspjelo da oslobodi Rona Arada, ali mu je uspjelo da posreduje prvu razmjenu zarobljenika između Hezbolaha i Izraela.

Bilo je to 1996, kada je 45 libanskih zatvorenika zajedno sa posmrtnim ostacima preko 100 Libanaca razmijenjeno za tijela dva pala izrealska vojnika. Schmidbauerovom nasljedniku Ernstu Uhrlau uspjelo je da posreduje još jednu sličnu razmjenu. Bilo je to 2004. 430 Libanaca za jednog živog Izraelca i posmrtne ostatke trojice izraelskih vojnika. Šef Hezbolaha Hasan Nasralah nije tajio da otmica izraelskih vojnika spada u strategiju njegove organizacije:

"Naše je pravo da zarobljavamo izraelske vojnike. Mogu li biti još jasniji? Kažem vam, to je više od prava, to je naša dužnost."

Nakon okončanja julskog rata Nasralah je požalio što je izgovorio ove riječi. On je tada rekao: "Da se tada moglo naslutiti kakve će biti posljedice, ne bismo otimali izraelske vojnike." No, Izrael iako zna da plaća previsoku cijenu, uvijek pristaje na neadekvatne razmjene. Puštanje na slobodu top teroriste Kantara, moglo bi dovesti do novih otmica i zahtjeva za oslobađanjem terorista. To utiče i na Hamas, koji već dvije godine u zatočeništvu drži izraelskog vojnika Gilada Shalita (Gilada Šalita). Za njega Hamas traži da se 1000 palestinskih zatočenika iz izraelskih zatvora pusti na slobodu.