Njemačka tajna služba pod sumnjom

Kakvu ulogu su imale njemačke obavještajne službe u anti-terorističkoj borbi u vezi sa napadima od 11. septembra 2OO1 te sa ratom u Iraku ? Ovim pitanjem se još od 2OO6. godine bavi parlamentarna Istražna komisija njemačkog Bundestaga. Jučer je s tim u vezi pozvano da svjedoči više službenih te bivših šefova Njemačke obavještajne službe. U središtu pažnje je bila osjetljiva tema – dolazak do informacija putem upotrebe sile – drugim riječima mučenjem.

Odbacivanje optužbi

Predsjednik Saveznog ureda za zaštitu njemačkog ustava Heinz Fromm je odbacio sumnje da su njemačke sigurnosne službe tada možda indirektno povrijedile zabranu primjene mučenja u cilju dobijanja odgovarajućih informacija. No predpostavke da je toga ipak bilo su izrazili predstavnici opozicije koji inače sjede u Istražnoj komisiji. Špekulacije se dovode u vezu sa putovanjem saradnika Njemačke obavještajne službe u Damask. Tamo je ova delegacija u novembru 2OO2. ispitivala uhapšenog Mohammeda Haydara Zammara koji je prema saznanjima njemačke obavještajne službe trebao da ima bliske kontakte sa hamburškom terorističkom ćelijom okupljenom oko Mohammeda Atte, koji je 11. septembra 2OO1. sudjelovao u otmici američkih putničkih aviona te u napadima na Svjetski trgovinski centar u New Yorku.

Hapšenje u Maroku

Zammar je kratko nakon napada otputovao za Maroko gdje je uhapšen po do sada nerazjašnjenim okolnostima i prebačen u Siriju. Max Stadler, predstavnik Liberalne stranke u Istražnoj komisiji je izrazio sumnju u to da Zammar nije mogao biti spriječen da otputuje iz Njemačke, kako to tvrdi predsjednik Saveznog ureda za zaštitu ustava Fromm: „Ako je to tako kako su ustanovile naše vlasti da je on pripadao krugu koji je bio povezan sa napadima od 11. septembra, onda je teško zamislivo da je on mogao tako nekontrolisano da otputuje za Maroko“.

Predsjednik Saveznog ureda za zaštitu ustava Heinz Fromm je rekao da Zammar prilikom saslušavanja od strane njemačkih službenika nije davao utisak da je neke stvari priznao pod pritiskom. U svakom slučaju – prema riječima Fromma – on je kazao da su ga tukli kako u Maroku tako i u Siriji.

Predstavnik njemačke Ljevice u Istražnoj komisiji Norman Paech predbacuje njemačkim sigurnosnim službama da su bile naivne: „Znalo se da je on saslušan od strane Amerikanaca i da se onda odjednom ponovo našao u zatvoru za mučenje. Tu se uistinu mora biti veoma, veoma dobar prijatelj obavještajnih službi, ako se tu u nešto ne posumnja“.

Kao dokaz njegovoj tezi Paech ukazuje na izvještaj ministarstva vanjskih poslova po kojem je u trenutku ispitivanja Zammara mučenje u Siriji bilo nešto što je normalno. Inače predstavnik CDU-a u Istražnoj komisiji Siegfried Kauder smatra špekulativnom predpostavku da su njemački službenici imali interesa da Zammara prepuste Amerikancima:„To je pašalna tvrdnja za koju u ovom momentu nema povoda“.

Bilo kako bilo predsjednik Saveznog ureda za zaštitu njemačkog ustava Heinz Fromm je odbranio postupak njegovih službenika ocjenivši ga „opravdanim i ispravnim“. Prema Frommovim riječima i on se svojedobno „na početku ne bi odrekao toga“ da se ovim putem dođe do informacija i tako bi i danas postupio.