Njemačka napušta Vijeće sigurnosti

Prije samo nekoliko sedmica svijet je s pažnjom pratio glasanje u Generalnoj skupštini UN-a. Radilo se o tome da li će Palestini biti dodijeljen status države posmatrača. Njemačka je po ovom važnom pitanju bila uzdržana, za šta je dobila pohvale brojnih eksperata. Ipak, osim pohvala, Njemačka diplomatija je tokom protekle dvije godina bila i na meti kritika, posebno kada je riječ o krizi u Libiji.

Vanjskopolitički glasnogovornik njemačkih socijaldemokrata Rolf Mützenich ovako podvlači bilans njemačkog članstva u najvišem tijelu UN-a: "Mislim da se vlada trudila da se na dnevni red stave i teme koje inače nisu u centru pažnje, poput položaja djece u ratovima. S druge strane pozitivan utisak narušava uzdržanost prilikom krize u Libiji i nedostatak spremnosti da se više učini na kontroli procesa naoružavanja."

Uzdržanost prilikom krize u Libiji

Dvije odluke su obilježile njemački mandat u Vijeću sigurnosti. 17. marta 2011. glasalo se o Libiji. Nova rezolucija je trebalo da otvori put za svrgavanje režima Muamera el Gadafija. I dok su svi zapadni saveznici glasali za početak vazdušnih napada, Njemačka je bila uzdržana - zajedno sa Kinom, Rusijom, Brazilom i Indijom.

Rolf Mützenich vjeruje kako ta odluka vlade u Berlinu nije bila ispravna: "S obzirom na njemačku odgovornost u tom konfliktu i po važnom pitanju međunarodnog prava koje se tiče zaštite svakog čovjeka kao pojedinca, ta odluka je bila pogrešna."

Philipp Mißfelder, vanjskopolitički glasnogovornik njemačkih demokršćana, stranaka CDU i CSU, smatra da toj odluci ne treba pridavati toliki značaj: "Mislim da nam je ipak pošlo za rukom da to ispravimo i nema sumnje da je Njemačka pouzdan partner u NATO-u."

Solidarnost i kritika

Osim pitanja Libije sigurno je i odluka o statusu Palestine bila jedna od onih koja je privukla najviše pažnje javnosti. Na stolu je bilo pitanje da li Palestini treba dodijeliti status države posmatrača u UN-u. Njemačka to nije podržala i tako je pokazala solidarnost sa Izraelom. Istovremeno, nije bila ni protiv, što se interpretiralo kao jasna kritika izraelske politike, tvrdi profesor sa Univerziteta u Minsteru Sven Bernhard Gareis.

"Uputio se jasan signal kako Njemačka ima posebnu obavezu i gaji posebno prijateljstvo sa Izraelom. Ali je jasno stavljeno do znanja da se politika naseljavanja Jevreja, koju vodi sadašnja vlada premijera Netanjahua, vidi kao velika prepreka na putu ka rješenju koje podrazumijeva uspostavu dvije nezavisne države u kriznom području Bliskog istoka", kaže Gareis.

Slabe šanse za stalno mjesto u Vijeću sigurnosti

Njemačka bi za nekoliko godina ponovo mogla postati nestalna članica Vijeća sigurnosti. Poznat je cilj vlade u Berlinu da se u okviru reforme UN-a dođe do položaja stalne članice ovog tijela. Profesor Garais ipak smatra da je to malo vjerovatno.

"Svojim studentima uvijek kažem kako ja prije penzije neću doživjeti da dođemo do bilo kakvog procesa reforme Vijeća sigurnosti u kojem bi bili imenovani novi stalni članovi tog tijela, bez obzira koje države bi dobile taj status."

Za reformu Vijeća potrebno je da je podrže dvije trećine zemalja članica Generalne skupštine UN-a. Osim toga bi na to moralo da pristane svih pet članica Vijeća koje trenutno imaju pravo veta. Dovoljno bi bilo da se jedna od njih usprotivi, pa da mogući proces reforme bude zaustavljen.

Autori: Stephanie Höppner / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović