Njemačka na meti ilegalnih trgovaca nuklearnim tehnologijama

Paralelno sa sporom oko iransko nuklearnog programa, njemačke vlasti pokušavaju da na svaki način spriječe svaku njemačko-iransku poslovnu vezu na polju atomskih tehnologija. Prije nekoliko nedjelja je izvršena racija u 44 preduzeća, medjutim, istražitelji nisu našli ništa sumnjivo. Njemačka televizija je nakon toga prikazala prilog u kome se iznosi kako je prije nekoliko godina jedan Iranac u Njemačkoj kupio važne komponente za razvoj atomskog programa.

Njemačka politika je u protekla dva desetljeća ostvarila potpuni zaokret kada je riječ o prodaji nuklearnih tehnologija, kaže jedan od eksperata po tom pitanju, Mark Hibbs.

«Znamo da je njemačka industrija tokom osamdesetih godina pomogla nizu država, medju kojima je i Irak, da se domognu materijala i postrojenja koji se koriste za razvoj nuklearnih tehnologija. Krajem osamdesetih je njemačka vlada spoznala razmjere nuklearnih programa u tim zemljama i umiješala se na taj način što je zabranila takvu trgovinu. Postojali su samo neki slučajevi u kojima je neko treći nastupao kao kupac u ime Libije, Irana ili Pakistana. Teško je prozrijeti ovakve slučajeve.»

Posao se odvija na sljedeći način. Neka firma iz Rusije naruči u Njemačkoj odredjena postrojenja, a u narudžbi se definiše da je namjena tih postrojenja za civilne svrhe. Postrojenja se potom iz Rusije proslijede u treću zemlju, koja ih inače ne bi dobila redovnim putem. Mark Hibbs smatra kako i njemačka vlada, obavještajne službe, pa i privrednici pokušavaju da spriječe i izbjegnu ovakve poslove. I vlada i privrednici su svjesni da ukoliko se takva postrojenja nadju, recimo u Iranu, da bi to ugrozilo reputaciju Njemačke.

Hibbs dodaje da Njemačka ipak nije spremna da u konkretnom slučaju Irana pojača pritisak. Iran se posmatra kao njemačka interesna zona i ne žele se dovesti u opasnost poslovi njemačke privrede u toj zemlji. S druge strane postoji i ruska komponenta problema: Moskva nastavlja saradnju s Teheranom u razvoju nuklearnih tehnologija te zemlje baš od trenutka kada je Njemačka tu saradnju prekinula - nakon islamske revolucije u Iranu. Saradnja se odvija preko iranskih ustanova koje su zadužene kako za civilne tako i za vojne projekte, te je praktično nemoguće provjeriti da li se kupljene tehnologije zloupotrebljavaju. Njemačke vlasti pokušavaju da stanu u kraj takvim poslovima u koje bi, preko Rusije, bile umiješane i njemačke firme.

«U nekoliko slučajeva su izrečene i prijetnje da će b iti podignute tužbe za veleizdaju, jer se odaju državne tajne o njemačkom programu za obogaćenje urana. Medjutim, izuzetno je teško dokazati takve slučajeve. Stoga je u nekoliko slučajeva učinjen korak nazad - podignuta je optužba za kršnje propisa o izvozu roba. Zo to je predvidjena kazna od svega jedne ili dvije godine zatvora.»

Uprkos svih napora vlasti, Njemačka ostaje jedna od glavnih meta kupaca oružja. Ova zemlja, naime, raspolaže visokorazvijenim i kvalitetnim tehnologijama. Kako se često neke mašine ili procesi mogu koristiti i u vojne i u civilne svrhe, to je sve teže spriječiti da roba završi u pogrešnim rukama.