Njemačka 3. klasa
13. maj 2009„Brzo ću vam ispričati jedan mali primjer: Ćerkici je jedanaest mjeseci, a u kući nema ni jedne igračke – ima samo jednu praznu plastičnu flašu koja se kotrlja po stanu. Majka kaže: „to je dovoljno“. Samo nekoliko nedjelja kasnije sa djetetom je bila u dečijem vrtiću. Tu je bio jedan bazenčić sa loptama. Kad se dijete prvi put našlo u njemu, pomislili smo, odmah će eksplodirati, pošto je ono odjednom steklo toliko novih utisaka, otkrilo nove oblike, toliko se puno kretalo…“
Eva Miler se uvijek potrese kada priča o iskustvu koje je stekla proučavajući sredinu koju je ranije poznavala samo iz novina. Zajedno sa novinarima Julijom Fridrihs i Borisom Baumholtom napisala je knjigu „Njemačka treće klase - Život u najnižim društvenim slojevima“.
Zarađuje 3 evra i 58 centi na sat
Pored sudbina zapostavljene djece, u knjizi je i priča o paru koji je nezaposlen i dan provodi gledajući različite talk-show emisije na televiziji, o čuvaru koji finansijski izlazi na kraj samo zato što mu ćerka pomaže. I tako dalje…
“Milion i 900.000 ljudi u Njemačkoj zarađuje pet evra na sat i manje. Ni u jednoj drugoj zemlji Evropske unije tako velik broj ljudi nema tako niske plate, kao u Njemačkoj.“
Heribert Prantl, urednik lista Zidojče Cajtung u predgovoru knjige ovako opisuje situaciju:
Njemačka je bogata zemlja, pa ipak ima mnogo siromaštva. Naravno, tačno je da bi njemački siromasi bili bogataši u Kalkuti, Lagosu, Kartumu ili Dakaru. Ali, oni ne žive tamo, već ovdje.“
Na primjer Hajdemari Dancer pedesetsedmogodišnja žena crveno ofarbane kose raznosi hranu starim ljudima u Berlinu. Na sat zarađuje tri evra i 68 centi. To jedva da je dovoljno za dva hljeba. Srećom pomaže joj muž.
Ko je u Njemačkoj nezaposlen duže od godinu dana, od države dobija 350 evra mjesečno. Od 2005. to se ne zove "socijalna pomoć" , već "Harc 4", po imenu šefa komisije koja je htjela da prepolovi nezaposlenost u Njemačkoj. Što joj naravno nije uspelo.
Autor: Richard Fuchs/ Mirjana Kuene-Veljković
Odg. urednik: Svetozar Savić