1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nijemci odlaze – stranci dolaze

Njemačka gubi bitku za pametne glave

145.000 Nijemaca je protekle godine napustilo domovinu. To je najveći broj u posljednjih 50 godina. Prije svega je to problem za predsjednika njemačke indusktrijske i trgovinske komore, Ludwiga Georga Brauna, jer medju iseljenicima su mnogi mladi i visoko kvalifikovani Nijemci. A medju useljenicima u Njemačku iz inostranstva veoma je malo kvalifikovanih ljudi. Evo kako to komentariše Karl Zawadzky.

Izmedju velikih industrijskih zemalja je već odavno u toku borba za pametne glave. Preduzeća kao i univerziteti i naučni instituti intenzivno traže talente, otimajući se za njih. Druge zemlje su u tom pogledu bitno naprednije od Njemačke. Npr.: London ne bi bio vodeći grad u Evropi, po financijskim stručnjacima da nema visoko kvalifikovanih useljenika iz inostranstva. U tamošnjim investmentbankama nacionalnost ima samo nebitnu ulogu. Radi se u rpvom redu o kvalifikaciji. Veliki uspjeh IT branše u kalifornijskoj Silicon Vally bio bi nemoguć bez mnogih useljenika iz Azije ali i iz Evrope. I na Wall Streetu u NY ili u bankarskoj četvrti u Cirihu većinom su straci. Mnogi njemački ljekari rade u Norveškoj ili Engleskoj. Tržište rada za visokokvalifikovanu radnu snagu je medjunarodno.

Njemačka s tim ne ide u korak. Tako se dogadja da Nijemci sele jer mladi malo zaradjuju iako su visoko-kvalifikovana radna snaga u domovini. A stručnjaci kao što je Ludwig Georg Braun, predsjednik Njemačke industrijske i trgovinske komore se na to žali. Prošle godine je zemlju napustilo 145.000 apsolvenata visokih skola, mnogi su imali i višu stručnu spremu. Ali na šta se tu ljudi žale? Dobro je da sve više mladih Nijemaca radi u inostranstvu. Oni tu stvaraju dobra iskustva, koja će im koristiti u daljem radu, kad bi se vratili u domovinu. Jer nigdje ne piše da će ti mladi ljudi cijelu život ostati u inostranstvu. Mnogi se vrate, mnogi tek vani nauče da cijene ono što im je pružala domovina.

Stvarni problem se sa sastoji u tome da odliv visokoobrazovanih Nijemaca stoji nasuprot prilivu slabo obrazovanih stranaca. Jer prošle godine je u zemlju stiglo svega 900 visokokvalifikovanih stranaca u Njemačku koji su ovdje počeli da rade. U vrijeme kada je vžila Zelena karta, dakle u vrijeme ciljanog zapošljavanja stručnjaka, godišnje je dolazilo 2.300 ljudi dakle ni tada ih nije bilo više. Pa ipak, Braun ne treba da žali što sve više mladih Nijemaca odlazi da traži sreću u inostranstvu. Naprotiv: treba još više mladih da traže iskustva u inostranstvu, niko od toga neće zaglupiti. Mnogi Nijemci su u inostranstvu odlični ambasadori svoje zemlje i njene privrede.

Nažalost njihov trud nije nagradjen. Mnogi moraju, kad se jednog dana vrate, da stanu na kraj reda i da čekaju svoju priliku ispočetka i ne prizna im se iskustvo u inostranstvu. Srećom ima i takvih preduzeća koja insistiraju da mladi ljudi imaju iskustvo u inostranstvu. To je dobro. Predsjednik najvećeg privrednog saveza morao bi se potruiti oko toga da iskustvo stečeno u inostranstvu bude priznato u domovini, i da povratak tih ljudi bude doček sa prilikom za radno mjesto i poslovnim šansama, za one koji su ovdje najprije iskorištavani kao praktikanti, kao jeftina radna snaga. Neki iz frustracije zbog toga odu u inostranstvo, kao što je slučaj sa liječnicima.

Bilo bi dobro i ako bi njemačko tržište rada uz visoko-kvalifikovane strance bilo otvoreno. To je njemačka vlada ranije bila i planirala. Ali savezno ministarstvo za rad stava je da to nije moguće zbog visoke stope nezaposlenosti. Ali: nezaposlenost pogadja uglavnom slabo obrauzovanu radnu snagu a visoko-kvalifikovani su naime upravo traženi. Tačnije rečeno: Više Nijemaca bi trebalo da sakuplja iskustvo u inostranstvu, a strah od konkurencije zbog kvalifikovanih stručnjaka i vodećih ličnosti iz inostranstva je uskogrudost.