1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Nijemci neće u rat protiv Rusa

Većina Nijemaca ne želi da vojno priskoči u pomoć ako Rusija napadne neku zemlju koja je uključena u NATO. To nije samo sramota, već i podriva NATO, smatra urednik u DW Michael Knigge.

To je iskreno. To je izraz raspoloženja. I to je jadno. Prema rezultatima najnovijeg istraživanja javnog mnjenja, koje je proveo „Pew Research Center“, većina Nijemaca ne bi htjela da Njemačka vojno podrži neku partnersku zemlju u Sjevernoatlanskom paktu kada bi tu zemlju napala Rusija. Doduše, rezultat istraživanja javnog mnjenja nije iznenađenje. Postepeno hlađenje transatlanskih savezničkih odnosa uočavano je i kritikovano još od pada Berlinskog zida. Njemački Maršalov fond je prošle godine objavio rezultate svoje ankete u kojoj se prvi put većina Nijemaca izjasnila za veću nezavisnost od Sjedinjenih Američkih Država u spoljnoj politici i pitanjima bezbijednosti.

Uprkos prigodnim govorima i inicijativama kao što su Pooling and Sharing i Smart Defence, godinama se ništa nije mijenjalo. A da ne govorimo o zajedničkom cilju koji nikada nije dostignut – da svaka članica Sjevernoatlanskog pakta izdvaja dva procenta nacionalnog dohotka za vojsku. Činjenica je da se u geopolitičkom ringu, transatlanskom savezu već odbrojava.

Jezgro ugovora zastarjelo

Najnovije ankete su ipak važne jer jasno postavljaju pitanje člana 5 NATO-ugovora, koji obavezuje na vojnu pomoć nekom napadnutom savezniku. „Partneri su se dogovorili da će napad na jednog ili više partnera u Evropi ili Sjevernoj Americi posmatrati kao napad na sve zemlje-članice“, zabilježeno je u tom članku 1949. godine.

Otada je prošlo 66 godina. Njemačka je suočena sa ruskim ponašanjem u Ukrajini koje smješta napad na neku od članica NATO u domen mogućeg. A većina Nijemaca upravo to jezgro vojnog pakta dovodi u pitanje. Vojna podrška baltičkim zemljama u slučaju ruskog napada? Ne, hvala – smatra 58 odsto njemačkih ispitanika. Dakle, ne shvatamo baš ozbiljno kolektivnu odbranu. Kada se sjetimo njemačke prošlosti, onda je taj rezultat sramotan. To je šamar istočnim Evropljanima. A kada se prisjetimo i blokade Berlina, to je šamar i Amerikancima. Poruka upućena baltičkim državama, Poljskoj i Americi glasi: podržaćemo vas možda moralno, ali ne i vojno u slučaju ozbiljne opasnosti. Moguće je da bi savezničke armije lako prevazišle izostanak njemačke podrške, s obzirom na materijalne problem Bundesvera. Ali simbolička šteta je velika i trajna.

Podrivanje saveza

To, međutim, ne znači da je ugovor na osnovu kojeg je nastao NATO nedodirljiv. Sigurno se mogu naći argumenti za tvrdnju da je NATO anahronizam, da ga treba osavremeniti ili čak ukinuti. No, to bi onda trebalo otvoreno reći i uraditi. Ukoliko Njemačka i još neke velike članice zapadne vojne alijanse nisu spremne na vojnu podršku u slučaju napada na neku zemlju-članicu, onda je već počelo podrivanje ovog vojnog saveza. Krajnje je vrijeme ili da se nešto preduzme protiv toga ili da se razmisli o realističnoj alternativi. Na žalost, prošlost nas opominje da Evropljani najvjerovatnije neće učiniti ni jedno ni drugo.

Preporuka redakcije