Nijemci i njihov otpad
Divlje deponije smeća su česta pojava u BiH. Staklo, papir i plastika nerijetko završavaju u istom kontejneru. A evo kako to sad izgleda u Njemačkoj, u čijim šumama se do 70-ih takođe moglo naletjeti na divlje deponije.
Svaka boja nešto znači
Plava u načelu znači da se u tu kantu stavlja stari papir. Kažemo - papir i ništa drugo, jer mnogi ne znaju da čak i papir od pizze ili kolača nipošto ne smije u ovu kantu: to žestoko remeti proces recikliranja. Nisu dobri niti plastificirani papiri - posteri i magazini. Za takvo sakupljanje starog papira za ponovnu uporabu se još 1774. zalagao pravnik Justus Claproth.
Smeđa je boja zemlje
Zato u te kante ide sve što će opet "postati prah": od ostataka hrane pa do uvelog cvijeća. Sve to odlazi u postrojenja za proizvodnju bio-plina.
Žuto je za plastiku?
E tu je već veliki problem: ako je na kanti ovaj znak "Zelena točka sa strelicom", onda nipošto svaka plastika, ali stoga svaka ambalaža koja ima taj znak. To znači i metal, stiropor... Jer tim znakom proizvođači plaćaju ekološko zbrinjavanje njihove ambalaže - ali ne svake plastike koja vam dođe pod ruku.
Previše smeća se plaća
Ako je previše smeća, onda može i u vreću. Ali ne bilo kakvu! Svaka kuća plaća za pražnjenje određenog broja kanti, a ako je smeća previše, ono može u vreće u čijoj je cijeni i nadoknada za odvoz. Posebne vreće za obično smeće se prodaju na kioscima ili u papirnicama, a ako stavite vrećicu smeća pred vrata u neadekvatnoj vrećici, to bi vas moglo koštati kaznene prijave!
Crne kante za sve ostalo
Crne kante su za sav otpad koji se ne može reciklirati. I tu treba biti oprezan, jer je najstrože zabranjeno i kažnjivo i u takve kante stavljati poseban otpad, kemikalije ili građevinski otpad.
Poseban otpad
Mnogo je toga u kućanstvu koje zapravo spada u poseban otpad. Baterije se često mogu baciti u posebne kutije koje su u samoposlugama, električni aparati se mogu predati u trgovinama takvih aparata... Ali opasne kemikalije ili građevinski šut - to morate sami odnijeti na deponiju. A onda i platiti za zbrinjavanje, često ne baš maleni iznos.
To neće ići!
Službenici otpada imaju pravo odbiti isprazniti kantu ako je ovako bezumno prepuna. Tako uopće ne može niti biti stavljena na vilice kamiona za otpad. Naravno da je problem, kamo s tolikim otpadom - ali nije rješenje niti natrpati ga kod susjeda. Zato neki svoje kante drže i pod ključem, jer u Njemačkoj sve to košta...
Boja stakla
Kod stakla obično ima kontejner za bijelo, smeđe i zeleno staklo. Ali što ako je staklo plavo ili crveno? U pogonima za reciklažu znaju da iz takvog stakla nikad neće dobiti "čistu" boju kakvu možda traži neki proizvođač, tako da treba paziti barem kod bijelog stakla. Čaše ili razbijena prozorska stakla se ne odlažu u te kontejnere - to je druga vrsta stakla.
Danas ne!
U nekim gradovima postoje i kućni kontejneri za staklo, ali u pravilu su to zbirna mjesta negdje na ulici. Kad se u njih baca boce to se dobro čuje, tako da je zabranjeno njihovo korištenje nakon 20 sati, nedjeljom i blagdanima.
Automati u trgovinama
Nijemci plastične boce odlažu u automatima u supermarketima. U pravilu, oni su opremljeni mnogim senzorima koji mjere veličinu, težinu i onda čitaju i barcode proizvoda i provjeravaju, ima li ta boca povratnu ambalažu i je li uopće kupljena u vašoj zemlji.
Socijalna pomoć
Svugdje gdje postoji naknada za povrat ona privlači i one koji redovito pregledavaju kante i skupljaju boce. Mnogima se ne mili to negdje nositi tek za kojih dvadesetak centi. A kako bi olakšali onima koji od toga nešto i zarade, neki gradovi imaju i ovakve "vijence" za boce na košarama.
Glomazan otpad
I danas u nekim gradovima Njemačke ima nekoliko termina godišnje za odvoženje glomaznog otpada. U mnogima se uglavnom mora dogovoriti termin sa komunalnim poduzećima, a u "kućnoj" količini - dakle koji kubični metar, je taj odvoz i dalje besplatan. No takav otpad mora biti uredno složen uz rub pločnika.
Stara odjeća i obuća
U mnogo gradova postoje i kontejneri za staru odjeću i obuću. Ponekad to nisu kontejneri gradskog otpada, nego neke humanitarne organizacije koja doista tu odjeću onda šalje onima kojima je potrebna. Naravno, dotrajala se tek koristi kao sirovina, a i ovako nabacati cipele pred kontejner ne koristi baš nikome.
Jesu li Nijemci doista takvi čistunci?
Ma kakvi! Naravno da ima i "picajzla", ali usprkos svim tim mjerama o zbrinjavanju, smeća ima posvuda. Treba tek otići u neki park, pogotovo u ponedjeljak nakon što su ga preko nedjelje zauzele brojne obitelji i skupine s roštiljima. Obično su postavljeni i veliki kontejneri za otpad, ali ih ima i previše koji "zaborave" svoje smeće staviti na pravo mjesto.
Zbrinjavanje otpada nije tek nešto što mogu samo gradske službe ili poduzeća. Kako bi se sačuvalo najviše što se može, treba pomoć i suradnja građana. Njemačka ima dugu tradiciju u toj brizi, jer na koncu je to i veliki novac koji odlazi i koji se opet može dobiti iz - smeća.