1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Nije se raspukla Šar planina, već suživot u Makedoniji

Etničke podjele u Makedoniji su očigledne, a trvenja između Makedonaca i Albanaca ne prestaju. To je posljedica pogrešne politike i poteza državnih institucija, komentarišu za DW analitičari i borci za ljudska prava.

U centru Skoplja, simbolu suživota u Makedoniji, život se naizgled odvija po uobičajenom, čaršijskom ritmu. Uprkos vrućini, kafići i restorani su prepuni. Dosta gostiju ima i u kafiću „Nju Orleans“, nedavno demoliranom jer je disk-džokej pustio makedonsku pjesmu „Raspukala Šar-planina“. Danas tamo ponovo sjede Makedonci, Albanci i Turci, piju kafu i hladno pivo. Nekada je možda bilo dovoljno reći da su tu prijatelji, ali danas je važno naglasiti da su u pitanju građani različitih etničkih zajednica, zabrinuti za budućnost zajedničkog života u gradu i državi. Oni ne žele da žive podijeljeni po muzici koju slušaju, po adresi stanovanja ili po maternjem jeziku.

I Džabir Derala, predsjednik nevladine organizacije „Civilni centar za slobodu“ popodne izlazi da popije kafu u čaršiji. Taj aktivista je zabrinut. On kaže da su etničke podjele posljedica grešaka države, pri čemu lokalne samouprave moraju da prate trendove koje diktira centralni nivo. „Makedonci i Albanci žive u svjetovima koji dijele visoki, nevidljivi zidovi, koje su sagradile institucije, a utvrđuju ih mediji naklonjeni vladi. Segregacija po etničkoj i vjerskoj osnovi je očigledna na svakom mjestu. Mladi odlaze u kafiće koji su opredijeljeni po nacionalnosti, kreću se u hermetički zatvorenim krugovima. Njihova interakcija događa se pretežno u virtuelnom prostoru interneta, gdje se nadmeću u tome ko će biti žešći i vulgarniji prema drugoj zajednici, šireći govor mržnje“, kaže Derala.

Skopska čaršija

Stara čaršija u Skoplju

„Iz virtuelnog prostora, mržnja lako prelazi u stvarni svijet. Tuče u autobusima i stadionima su redovna pojava“, dodaje Derala: „Malobrojni su lokali gdje etnička i vjerska pripadnost ne igra nikakvu ulogu i u kojima se skupljaju progresivni mladi. Oni su pretežno locirani u staroj skopskoj čaršiji i nalaze se na udaru nacionalista i nasilnika. Intelektualci, nevladine organizacije, aktivisti za mir i ljudska prava, etiketiraju se kao izdajnici sa obje strane etničke barijere, a vrijednosti koje se danas njeguju proizilaze direktno od parazitskih institucija.“

Podjela kao iscrtana kredom

Van granica čaršije vlada etnička čistota. Svi slušaju svoju muziku, gledaju pozorišne predstave na svom jeziku, žive sa komšijama iste nacionalnosti, žene se i udaju sa članovima iste zajednice. Na mješovite brakove se ne gleda blagonaklono. Nažalost, ni incident u „Nju Orleansu“ nije bio usamljena pojava. Dvije eksplozije su prije nekoliko dana odjeknule u kompleksu univerziteta „Ćirilo i Metodije“, na „pogrešnoj“ strani grada. Dok policija traga za počiniocima koji su koristili dvije ručno napravljene eksplozivne naprave, javnost je uvjerena da je to još jedan primjer manipulacije – gdje je najlakše, najjeftinije i najisplativije raspiriti međuetničke i međuvjerske napetosti i nasilje.

Nažalost, etnička segregacija nije prisutna samo u Skoplju, iako je tamo najprimjetnija, vjerovatno zbog veličine grada. Slično je i u drugim mješovitim opštinama – Struga, Kičevo, Debar, Gostivar… Taj negativni trend potvrđuje i Lulzim Haziri, aktivista za ljudska prava i programski direktor „Asocijacije demokratskih inicijativa“ Gostivara:

Studenti ispred univerziteta u Skoplju

Ni Univerzitet Čirilo i Metodije nije pošteđen napada

„Šteta je učinjena. Nije se iskoristila mogućnost da se izgradi multikulturno društvo, koje bi nudilo razvoj i stabilnost. Umjesto toga, još uvijek smo svjedoci međuetničkih incidenata, govora mržnje i netrpeljivosti“, tumači taj makedonski Albanac. „Segregacija po etničkoj osnovi u multietničkim sredinama, uključujući i Gostivar u kome ja živim, vidljiva je kao da je iscrtana kredom. Podijeljenost je svuda: u školama zbog etničkih smjena, u kafićima koji su podijeljeni na albanske i makedonske, u naseljima, po sportskim i kulturnim zajednicama, u medijima,… Ulje na vatru dolijevaju i vjerske zajednice i mediji.“

Posebno brine to što ta segregacija postaje sve vidljivija u godinama poslije Ohridskog sporazuma, nakon oružanog sukoba 2001. „Mora se razumjeti da taj sporazum ne znači samo brojke i procente etničke zastupljenosti, već i strategiju za zajedničku budućnost“, ukazuje Haziri.

Suživot nazaduje

Prema statističkim podacima, mnogo više međuetničkih incidenata desilo se od 2001. godine do danas, nego prije sukoba. Svi upiru prstom u političare, a oni ne prezaju ni od čega da ne bi izgubili glavni adut na kome osvajaju vlast – navodni patriotizam.

I Petar Atanasov, profesor na Institutu za sociološka i političko-pravna istraživanja, kaže da je etnička pripadnost moćan faktor za mobilizaciju: „Iako je u Makedoniji Ohridski sporazum zatvorio važna pitanja, u određenim uslovima ona se ponovo otvaraju i aktuelizuju. Suživot se kreće unazad zbog mnogih faktora. Najvažnije je to što (premijer) Gruevski i (glavni predstavnik Albanaca u vladi) Ahmeti ne promovišu i ne grade zajednički život. Oni bi više voljeli da oni drugi ne postoje. Oni jesu partneri u Vladi, ali su i etnički protivnici. To im donosi nacionalne poene zbog promovisanja etnocentrizma. Gruevski poentira, a Ahmeti se bori za više resursa“, tumači profesor Atanasov. „Danas imate generacije mladih Albanaca koji uopšte ne razumiju i ne govore makedonski jezik. Kako ćete njih da integrišete? Koju muziku oni slušaju? Potreban je samo povod za novo varničenje i jačanje predrasuda“, upozorava Atanasov.

Ono što ohrabruje jesu mnogobrojne reakcije protiv etničke segregacije. Tim glasovima se pridružio i analitičar Daut Dauti koji je žestoko kritikovao albanske patriote kojima je zasmetala pjesma „Raspukala Šar-planina“.

„Pjesma je rođena decenijama prije nego što su oni rođeni. Govori o tri ovčara. Iz teksta koji je poetičan i metaforičan, čak ni ideološki komesari u doba komunizma nisu uspjeli da izvuku nacionalističke poruke protiv bratstva i jedinstva tadašnjih naroda i narodnosti. Ovi naši čobani po naselju, neka mi oproste stočari što koristim takav vokabular, koji su se 'raspukli' zbog pjesme pokojnog Sarijevskog, ni u kom slučaju ne mogu da toj pjesmi pripišu neku novu namjenu koja budi loše uspomene. Navalili su na inventar kafića, blamiraju sebe i zajednicu kojoj pripadaju. Ipak, iskreno, očekujem da im sud odredi uslovnu kaznu kao onima koji su nedavno palili radnje po Gorči. Ako bude drugačije, nešto nije u redu sa državom“, poručuje Dauti.

Preporuka redakcije