Ni traga od revolucije | Politika | DW | 22.03.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ni traga od revolucije

Obama ubrzava tempo, Kastro pritišće kočnicu. Normaliziranje odnosa između Kube i SAD-a će trajati još dugo, duže nego što to mnogi žele, smatra Astrid Prange.

Raul Kastro i Barack Obama u Havani

Raul Kastro i Barack Obama u Havani

Skoro je previše lijepo da bi bilo istinito: Na Trgu revolucije u Havani odzvanja američka nacionalna himna, a predsjednik SAD-a Barack Obama i kubanski šef države Raul Castro zajednički sudjeluju u vojnoj paradi.

Ni jedan od dvojice političara na početku svog mandata nije mogao ni sanjati da bi ikada moglo doći do ovakvog približavanja Kube i SAD-a. Čudo se dogodilo. Ledeno doba između Washingtona i Havane pripada prošlosti, gomilice ideoloških razlika se i dalje tope poput ostataka snijega.

Ipak unatoč otopljavanju do kubansko-američkog proljećnog buđenja će proći još mnogo vremena. Jer vodstvo starih revolucionara u Havani bi doduše moglo odbaciti ideološki balast, ali ipak ne i želju za svojom političkom moći.

Od kubanske revolucije 1959. godine Komunistička partija Kube se legitimira svojim neprijateljstvom prema SAD-u. Ekonomski problemi u zemlji se do danas pravdaju američkim embargom, "američkom prijetnjom" se legitimira jednopartijska vladavina.

Astrid Prange

Astrid Prange

Skoro 30 godina nakon pada Berlinskog zida pali su ideološki stubovi kubanske revolucije. Ipak iz ruševina socijalizma nije izrasla demokratija po uzoru na američku, već politički pragmatizam bivših revolucionera koji se bore za političko preživljavanje.

Pragmatizam umjesto ideologije

Američki predsjednik Barack Obama je to prepoznao. On je prestao koristiti Kubu kao simboličnu pozornicu za američku svađu oko demokratije i ljudska prava. On više nema interes da vodi ideološke bitke koje su počele prije nego što je on uopće bio rođen. Umjesto toga on sa Kubom želi započeti posao i omogućiti prisutnost američkih preduzeća u zemlji prije nego embargo bude ukinut.

Raul Castro se sada suočava sa teškim političkim zadatkom, da djeluje po tankoj liniji političkog pragmatizma. Samo on, kao revolucionar od samo početka revolucije, raspolaže neophodnom legitimnošću unutar komunističkog partijskog kadra za promjenom kursa.

Vremena u kojima je bivši Sovjetski savez kupovao šećer od Kube i u isto vrijeme nju snabdijevao energentima su prošla. Havana više ne može računati ni na solidarnost Venecuele. Utoliko više su važniji odnosi sa SAD-om: Ekonomsko preživljavanje ovisi velikim dijelom od novca koji šalje dva miliona Kubanaca koji žive na Floridi.

Do njegovog povlačenja, najavljenog za 2018. godinu, mu više ne ostaje mnogo vremena. Kastro ne želi izgubiti kontrolu nad "normalizacijom" odnosa između SAD-a i Kube. Brzo približavanja između dvije zemlje stoga proutrječi njegovim interesima. Bratimljenje između Kastra i Obame bi stoga zaista bilo previše lijepo da bi bilo istinito.

Preporuka redakcije