„Nećemo tuđe izbjeglice“

Aleksandar Lukašenko je riješio da lično smiri strasti. U Bjelorusiji „ne smije da nastane zborno mjesto" za ilegalne migrante iz drugih dijelova Evrope, upozorio je predsjednik prošlog petka: „Nisu nam potrebni tuđi migranti". On je priznao da sa Evropskom unijom „ima određeni dogovor kada je riječ o migraciji" i da dobija novac, ali je iznio i nove zahtjeve. „Ako je neko zainteresovan za to, onda ne bi trebalo da daje novac samo za gradnju centara za ilegalne migrante, već i za protjerivanje migranata", rekao je Lukašenko. I dodao da u slučaju potrebe takve projekte treba „odmah zaustaviti".

EU je udvostručila vrijednost pomoći

Lukašenko je mislio na medijske izvještaje o planiranoj gradnji prihvatnih centara za ilegalne migrante. EU hoće da plati Bjelorusiji sedam miliona evra za „regulisanje sve većeg broja neregularnih migranata", rečeno je u septembru u Briselu. Novac je dio paketa pomoći za tu bivšu sovjetsku republiku, paketa koji je 2016. dostigao vrijednost od ukupno 29 miliona evra.

Još nije jasno koliko centara će biti otvoreno i gdje će se oni nalaziti. U svakoj ustanovi će, prema jednom dokumentu Evropske komisije, biti smješteno 30 do 50 migranata. Gradnja centara dio je projekta koji bi trebalo da pomogne Bjelorusiji da „kontroliše neregularnu migraciju", saopštilo je, na upit DW, predstavništvo EU u Bjelorusiji. Program je „oročen" na pet godina sa mogućnošću produženja, a u njega bi trebalo da se uključi i Međunarodna organizacija za migraciju (IOM).

S obzirom na to da su proteklih godina u EU pristigle stotine hiljada izbjeglica i migranata, planovi o gradnji prihvatnih centara u Bjelorusiji izazvali su bojazan da bi sada u tu zemlju jednostavno mogle da budu prebacivane izbjeglice koje EU neće. O tome se na društvenim mrežama žestoko diskutuje.

Rezerve Rusije

Iz susjedne Rusije se čuju neuobičajeno oštri tonovi. „Dogovor između EU i Belorusije o kampovima za migrante otvara određena pitanja, jer između naših zemalja nema državne granice", rekao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov na jednoj konferenciji za novinare održanoj sredinom januara. I dodao da to „stvara mogućnost zloupotreba".

Ruska bojazan je neosnovana, saopštilo je na to Ministarstvo spoljnih poslova u Minsku. Bjelorusija samo radi samo ono što je i Rusija radila prije deset godina, rekao je portparol tog Ministarstva.

Na putu ka viznim olakšicama

„Evropska unija pomaže Bjelorusiji da postavi infrastrukturu za migrante, kako bi lakše bili nastavljeni pregovori o viznim olakšicama", kaže za DW Andrej Jegorov, šef trusta mozgova „Centar za evropsku transformaciju", koji prenosi da Minsk i Brisel o toj temi pregovaraju već deset godina.

I sa drugim bivšim sovjetskim republikama postoje takozvani dogovori o vraćanju izbjeglica u zemlje preko kojih su došle u EU. U slučaju Ukrajine takav dogovor je na snazi od 2010. Andrej Jegorov smatra da je strah građana bez osnova, jer da Bjelorusija neće morati da primi migrante koji su u Evropsku uniju došli preko drugih zemalja.

Stvari slično vidi i poljski stručnjak za Bjelorusiju Kamil Klisinski iz Centra za istočne studije u Varšavi: „Smatram da gradnja centara za migrante po sebi neće dovesti do porasta broja migranata na teritoriji Bjelorusije", rekao je on za DW: „Biće više reda kada je riječ o kontroli, i biće jednostavnije rješavanje mnogih problema, pa i za Bjelorusiju". Brojke do sada nisu bile velike. Prema navodima bjeloruskog Ministarstva unutrašnjih poslova, između 2004. i 2015. je u Bjelorusiji 3.350 migranata zatražilo azil.

Približavanje stavova Minska i Brisela

Na planu viznih olakšica, Bjelorusija je dala i mali predujam. Sredinom januara, ta država je ukinula obavezu viza za građane mnogih zemalja i u svakom slučaju svih zemalja EU. Time je nastavljena politika približavanja stavova između Brisela i Minska koja je počela prije oko godinu dana. Bjelorusija je pustila na slobodu neke uhapšene pripadnike opozicije, a EU je ukinula višegodišnje sankcije, među njima i one protiv samog Lukašenka.