Nevolje sa Turskom

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung je pod naslovom „Turska neće da zna za Darvina", objavio tekst u kojem piše: „Bez teorije evolucije, manje Ataturka, zato džamije u školama i više časova religije. Tako to predviđaju najnovije uredbe turske vlade. Početkom godine, ministarstvo obrazovanja je objavilo nacrt koji predviđa da se iz nastavnih programa izbaci teorija evolucije. Turski vicepremijer Numan Kurtulmus, jedan kranje pobožan čovjek, nazvao je (tu teoriju) arhaičnom i trulom […] Sekularna opozicija sada hoće da podnese tužbu protiv planiranih promjena. Ona tvrdi da Erdogan svojim kursem ne samo što produbljuje podjele u društvu, već i ugrožava budućnost zemlje."

„U konfliktu, koji tinja od početka ovog mjeseca, između Katara i arapske koalicije koju predvodi Saudijska Arabija, turski predsjednik Tajip Erdogan je u nedjelju još jasnije nego prije stao na stranu malog emirata", piše Frankfurter algemajne cajtung. „Prema jednom izvještaju novinske agencije Anadolu, koju kontroliše njegova vladajuća stranka AKP, Erdogan je rekao da je 13 uslova koje su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat prezentirali da bi bila ukinuta blokada Katara – napad na suverenitet te zemlje i kršenje međunarodnog prava. Turska podržava pozicije Katara u odnosu na te zahtjeve, rekao je Erdogan".

„Katarsko ministarstvo spoljnih poslova je potvrdilo prijem kataloga zahtjeva i najavilo da će ga proučiti, ali i saopštilo da nabrojani uslovi – među njima je i zatvaranje televizijske stanice Al Džazira – nisu ni razboriti niti ih je moguće sprovesti u djelo. Erdogan je posebno kritikovao zahtjev da Turska zatvori svoju vojnu bazu u Kataru – rekavši da je on lišen poštovanja."

Isti list Erdoganovo držanje ovako komentariše: „U Njemačkoj već duže znamo da Erdoganove eskapade nemaju mjeru. Trenutno se arapske zemlje Persijskog zaliva upoznaju sa verbalnom toljagom turskog predsjednika (…) Jedan od zahtjeva (koalicije oko saudijske Arabije) jeste i da Turska prekine vojnu saradnju s Katarom. Ali, to se ne uklapa u Erdoganov koncept. Sve i ako prisustvo turskih vojnika u toj zemlji vojno (još) nema neku težinu, to je jedan od posljednjih ostataka snova Ankare o sebi kao regionalnoj sili, koji su dobili krila nakon uspona islamističkih pokreta poslije 2011. U savezu sa Katarom, Turska je podržala Muslimansko bratstvo. A ono se u Saudijskoj Arabiji (i njenim partnerima) nalazi na listi za odstrel. I pored toga, Ankara već dugo održava dobre odnose sa Rijadom. I iz tog razloga u Kataru ne bi trebalo da budu tako sigurni da će Erdoganovo prijateljstvo vječno trajati."

Frankfurtski dnevnik se pozabavio i činjenicom da je Evropska unija u okviru dila oko izbjeglica sa Turskom uplatila 220 miliona evra direktno turskoj vladi. To EU ranije nije tako najavljivala, već se govorilo samo da će dogovorenu sumu od tri milijarde evra dobiti međunarodne institucije za pomoć kao što su UNICEF ili Crveni krst, ili organizacije EU za razvoj koje djelaju u Turskoj.

„Turska ne dobija milionske sume poreskih obveznika EU samo za izbjeglice, već i kao pretpristupnu pomoć Evropskoj uniji – iako je njeno članstvo u toj zajednici sve udaljenije. Između 2014. i 2020. je na ime te pomoći predviđeno da se uplati 4,45 milijarde evra. Ugovorom je dosad regulisano 234 miliona, a stvarno je uplaćeno 186 miliona, rekla je jedna portparolka EU. „

A dnevnik Tagescajtung podsjeća na njemačko-turske odnose. „Njemačka je najvažniji trgovinski partner Turske, tamo ima 7000 njemačkih firmi, a u Nemačkoj ima 95.000 turskih firmi. Oko tri miliona migranata turskog porijekla živi u Njemačkoj – to je dovoljan osnov za izvrsne odnose. „Nadam se da su njemačko-turski odnosi stigli do svoje najniže tačke", rekao je Mustafa Alkan sa univerziteta Gazi u Ankari, i dodao: „jer to znači da mogu samo da se poboljšaju." „Odakle problemi", pita Tagescajtung: „Rezolucija Bundestaga o genocidu nad Jermenima, rekao je Alkan, bila je velika uvreda. A onda je došla uzdržana reakcija nemačke politike na pokušaj puča u Turskoj i nedostatak solidarnosti kada je reč o oceni puča, rekao je ovaj stručnjak, naglasivši da uz to Njemačka još i neće da izruči pripadnike pučista."

„Alkan dalje navodi da to što se njemački izviđački avioni sele iz turske vojne baze Indžirlika nije nikakav problem – jer slike njemačkih Avaksa na kojima se vide položaji Kurda ionako nisu proslijeđivane turskoj avijaciji". List navodi i riječi Sven-Joahima Irmera, šefa njemačke fondacije Konrad Adenauer u Ankari. On kaže da je pritisak na medije u Turskoj ogroman i da njegova fondacija sa svojim partnerima može otvoreno da razgovara samo u malom krugu. Zato Tagsescajtung postavlja pitanje: „Jesu li njemačka i turska slika demokratije uošte kompatibilne?"