1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Neugodno zaboravljeno - Bushova posjeta tece po planu

Bernd Riegert23. februar 2005

Americi trebaju Evropljani, rado istice Bush, a da Evropljanima takodjer trebaju Amerikanci, to se dakle podrazumijeva.

https://p.dw.com/p/AQUv
Bush i Blair u Brüsselu
Bush i Blair u BrüsseluFoto: AP

Americka ministrica vanjskih poslova Condoleeza Rice je neumorno pripremala posjetu predsjednika Busha predstavnicima Nato-saveza i EU u Briselu. Ova posjeta tece po planu i predstavlja novo poglavlje transatlantskih odnosa. Americi trebaju Evropljani, rado istice Bush, a da Evropljanima takodjer trebaju Amerikanci, to se dakle podrazumijeva. U konkretnim temama kao sto su iranski atomski programi, bliskoistocni mirovni proces islicno, ubrzo ce se medjutim saznati sta je ostalo od Bushove price u Briselu. Skepsa je neminovna- komentira Bernd Riegert.

Ako je Bushova posjeta Evropi ofanziva harmonije, onda je on pobjednik. Bush Evropljane mota oko malog prsta. Evropljani popustaju jer nemaju drugog izbora. Bez SAD ne funkcionise nista u svjetskoj politici.

Americki predsjednik pruzio je utisak da su mu potrebni Evropljani. Medjutim, dobra stara Evropa to prima s oprezom. Predsjednik je pazljivo ponudio Evropljanima, da ucestvuju u marsu mira, koji je poceo u Afganistanu i Iraku, i koji se jos nije zavrsio. Bush medjutim nije Evropljanima ponudio da uticu na marsutu, niti da donose odluke o tome kud se marsira.Ako se prekrize sve pateticne recenice iz njegovog govora ostaje spoznaja da je Bush rekao samo svoju staru formulu: ko nije s nama- protv nas je.

Na konferenciji za novinare, gdje je Bush morao reagovati bez prethodno napisanog manuskripta, iz mnogih njegovih izjava bilo je jasno da novo staro partnerstvo ima svoje granice, i to upravo tamo gdje amerikanci nece da popuste: embargo Kini na uvoz oruzja, Protokol iz Kyota, medjunarodni sud- sve ove teme ne samo da nisu produbljene- nego nisu ni spomenute.

Kancelar Schröder je spomenuo da se, jendom, kad se rasprsu smijesni mjehurici o harmoniji odnosa- mora voditi i politika.Transatlantski odnosi zavise od jasno odrredjenih ciljeva, a kako do njih doci- o tome se Washington i Evropa ne slazu.

O tome se ni sami Evropljani ne slazu. Rat u Iraku podrzala je naime vecina evropskih zemalja clanica NaTO-saveza.Stav njemacke vlade je da se to cesto previdja.Schröder je svojim zahtjevom da se u NATO-u vise prava odlucivanja da Evropljanima, progovorio ono sto mnogi misle. Bush je bar dao signal da bi SAD mogle biti spremne na vise fleksibilnosti.

Mora se reci da su americki predsjednik i njegova ministrica vanjskih poslova pametno iskoristili ofanzivu sarmom. U brojnim intervjuima, govorima, na konferencijama za novinare uvlacili su se pod kozu i Amerikncima i Evropljanima: amerika je mocna, ali joj trebaju Evropljani da bi ostvarila svoje ciljeve. Tu se naravno postavlja skepticno pitanje dokle ce trajati sarmantni tepih od vate, a gdje pocinje realnost i tvrdo prizemljenje. Jer politiku SAD ne usmjeravaju simatije i prijateljstvo vec cvrsti nacionalni interesi. Georg W. Bush tu ne pravi iznimke.