Nesmireni duhovi aviona JAT- a

Dok posljednja istraživanja govore o mogućnosti da je letjelica oborena sa zemlje, Zlatko Vereš, koj je učestvovao u prvobitnoj istrazi udesa, ponavlja da je uzrok pada bila eksplozija podmetnute bombe unutar aviona.

Praški dopisnik mreže njemačkih radiostanica (ARD-a), Peter Hornung, Andersen, neposredno pred obilježavanje godišnjice pada Jatovog aviona ( 26.01.) objelodanio je neka saznanja do kojih je došao u svojim istraživanjima. Iako ne odbacuje sasvim verziju po kojoj je u avionu bila podmetnuta bomba, Andersen je uvjeren da su letjelicu oborile čehoslovačke protiv-avionske snage sa zemlje. Takvu verziju poriče nekadašnji pilot, načelnik kontrole letenja i učesnik u istrazi ovog udesa, Zlatko Vereš.

’’Ono što se stvarno desilo nije nikakva raketa niti obaranje aviona. Ako bi raketa udarila u avion na visini od 11000 metara, koji leti brzinom od 900km/h došlo bi do potpune destrukcije aviona, a raznesene djelove letelice nalazili bi na veoma širokom području, u radijusu preko 20 km. U ovom slučaju kompletna olupina bila je na 1,5 kvadratnih kilometara.’’

Zlatko Vereš je sa još nekolicinom jugoslovenskih stručnjaka bio je akreditovan za praćenje istrage, koju je prema Konvenciji o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, vodila zemlja na čijoj je teritoriji došlo do nesreće. U ovom slučaju to je bila tadašnja Čehoslovačka.

’’Čehoslovaci su tada imali izuzetno opremljenu službu za ispitivanje udesa. Imali su izvanrednu opremu i bili predusretljivi za sve naše zahtjeve. Dobili smo sav materijal na uvid. Sve snimljene razgovore kontrole letenja, posade. Kada sam ja stigao na samo mjesto nesreće, sve je još bilo na svom mjestu. Samo su leševi bili sklonjeni.’’

Bomba ili raketa

Čehoslovačka komisija je tada na prednjem pregradnom zidu olupine aviona, između prvog i drugog prtljažnika, pronašla otiske ekspolzije kofera, što je ukazivalo na teroristički čin, koji je, prema jednoj verziji, bio pripisan ustaškoj organizaciji u Stokholmu. Danas se pak pojavljuje sumnja, između ostalog i u sam motiv, jer je u avionu bilo i nekoliko hrvatskih porodica sa djecom.

Zlatko Vereš u razgovoru za Deutsche Welle pri prvobitnom stavu da je unutar aviona došlo do ekspolzije i dalje objašnjava slijed događaja:

’’Kada je došlo do ekspozije tempirane bombena na podu prtljažnika, došlo je i do presjecanja komandi koje se nalaze upravo ispod poda aviona. Avion se dakle nije odmah raspao, što bi se desilo u slučaju pogodka raketom, već je krenuo u nekontrolisani spiralni pad. Do komadanja aviona, usljed prelaska ograničenja čvrstoće, došlo je ubrzo, ali na znatno manjoj visini od 600 do 900 metara.’’

Snimljene posljednje poruke posade

Jedna od potencijalnih sumnji zašto je JAT-ov DC9 možda bio oboren od strane čehoslovačke PVO odnosi se na ččinjenicu da se u to vrijeme u Pragu održavao samit Varšavskog pakta, te da se jugoslovenski avion greškom previše približio letjelici u kojoj se nalazio tadašnji predsjednik Sovjetskog saveza Leonid Brežnjev.

’’Sa letom našeg aviona sve je bilo u redu. To je bio redovan let’’, ističe Vereš u razgovoru za Deutsche Welle i dodaje:

’’Svaki civilni let ima i svoj vojni broj koji civilna kontrola leta javlja vojnoj kontroli. Iz Istočne Njemačke Pragu je javljena pogrešna posljednja cifra za JAT-ov avion, ali je u roku od 3 minuta došlo od ispravke i sporazuma. Iako je bilo zasjedanje Varšavskog pakta nije postojala nikakva zabrana letova. I to što je avion kasnio pri polasku nije uticalo na njegovu bezbjednost.’’

’’I crna kutija i snimljeni razgovor u kabini pilota govore u prilog činjenice da je to bio jedan sasvim uobičajan let, sve dok nije došlo do gubitka kontrole’’, tvrdi Vereš.

’’Da je došlo do udara rakete ona bi odmah sve raznijela. Ovako se vidjelo da je G opterećenje počelo poslije gubitka visine, a snimljeno je i vikanje posade, koja je poginula pri udaru, a ne pri ekspolziji. Koliko se sjećam neko od članova posade viknuo je i ’’Mama, zdravo mama...’’

Istina može biti samo jedna

Ponavljanje ovako tragičnih detalja ne pada lako kako ni rodbini poginulih, tako ni onima koji su imali uvid u istragu. Zato je u ovakvim slučajevima od neprocjenjive važnosti doći do konačne istine. Ma kakva ona bila.

’’U istragu oko udesa aviona uključuju se cjeli timovi eksperata iz različitih oblasti. Da su Čehoslovaci rekli da nisu mogli da utvrde uzrok nesreće to bi bilo nešto drugo. Ovako oni su ustanovili, pokazali i dokazali i nama šta se dogodilo. Ja u ovom slučaju nemam nikakvih sumnji. Ali obično se dogodi da priče krenu da kruže upravo kada dođe vrijeme godišnjica,’’ kaže Zlatko Vereš i dodaje da je razgovarao sa njemačkim novinarom Andersenom, ali da se nisu složili oko mnogo toga.

’’Andersen je pričao o nestalim raketama, ženi koja je ušla u avion sa tuđom kartom i vidjelo se da ide sa namjerom da napravi senzaciju. Sa njim je bio i njihov savjetnik, belgijski pilot koji je razumio moje objašnjenje. Ali Anderson je bio zapeo.. Ja njemu lijepo pričam, ali on ako tjera svoje tako će i pisati.’’

Ima li dokaza za ponovnu istragu?

U Direktorijatu civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije rečeno nam je da prema odredbama Aneksa 13 Konvencije o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, ukoliko tokom vremena dođe do novih, značajnih dokaza i informacija koji mogu da promjeni ispitivanjem utvrđene zaključke, država koja je vodila prvobitnu istragu može da ponovo pokrene postupak. Ukoliko do toga dođe Srbija će biti otvorena za ponovnu saradnju sa Češkim nadležnim institucijama.

Zlatko Vereš ipak smatra da je ono što je ustanovljeno pri prvobitnoj istrazi ono što se i stvarno desilo 26. Januara 1972. sa JAT-ovim DC 9. Nova saznaja do koji je došao njemački novinar Vereš odbacuje kao nevalidne dokaze.