Neprijatelji Izraela se naoružavaju

Mamac se sastoji od čeličnog cilindra koji na krajevima ima krilca za stabilizaciju. Najvažniji dio ovog letećeg objekta je ugrađen transponder. Signali koje šalje izbacuju sa putanje svaku raketu u napadu: ona se usmjerava na mamac, a ne na avion koji je trebalo da pogodi. Zahvaljujući ELL-8270 – kako glasi ime odbrambenog sistema koji predlaže Izrael – avion i njegovi putnici ostaju pošteđeni.

Diplomatski izazovi

Možda je ELL-8279 mogao da spasi i onaj izraelski borbeni avion koji je oboren nad izraelskom teritorijom. Prije toga je on – prema izvještajima koje nisu potvrdili vojni izvori – napao položaje u Siriji sa kojih je navodno lansiran jedan dron u izraelski vazdušni prostor.

Konstruisanje ELL-8270 je došlo u vrijeme u kojem je Izrael suočen sa velikom prijetnjom. Kako će on uticati na odnose između Rusije, Irana i nihovog zajedničkog štićenika Bašara al Asada? To pitanje je važno i zato što Izrael smatra da ga ugrožava i Hezbolah na Golanskoj visoravni. Izrael smatra da će preko kontakata sa Rusijom moći da diplomatskim sredstvima ovlada situacijom.

„Rusko-iranski protektorat"

Do sada u tome nije imao mnogo uspjeha: „Pripremljeni smo najbolje što je moguće ukoliko dođe do rata", rekao je jedan snajperista Hezbolaha za internet-magazin Al Monitor. Ta poruka se krije iza obaranja izraelskog borbenog aviona, rekao je jedan drugi neimenovani predstavnik Hezbolaha za taj magazin. „To je signal Irana da su se pravila igre u Siriji promijenila."

Izraelska vojska dijeli to mišljenje. Iran se, poput Rusije, ukopao u Siriji, i malo toga govori u prilog pretpostavci da će ta zemlja biti ostavljena sama sebi. Naprotiv – oni bi mogli da organizuju njenu budućnost u skladu sa svojim interesima. „Sirija postaje iransko-ruski protektorat", rekao je trustu mozgova „Međunarodna krizna grupa" jedan član izraelskog Ministarstva odbrane.

Iran na Sredozemnom moru?

U tom protektoratu se obje strane i vojno opremaju – izraelska vojska strahuje i da bi Iran mogao da otvori svoju pomorsku bazu na Sredozemnom moru. Odatle bi, u najgorem slučaju, iranske podmornice mogle da napadnu izraelsku obalu ili zalihe gasa u tom moru. U Jerusalimu se brinu i da bi fabrike oružja mogle da snabdijevaju i Hezbolah.

Izrael prijeti da se u slučaju rata neće boriti samo protiv Hezbolaha, već i da će na čitav Liban gledati kao na neprijateljsko područje. Taj rat bi međunarodnu zajednicu već poslije tri, a ne poslije 33, dana podstakao da traži primirje, rekla je Giora Ejland, bivša predsjednica Izraelskog savjeta bezbjednosti. Poslednji rat te dvije zemlje trajao je 33 dana.

Doduše, nije sigurno da bi rat trajao tako kratko – za razliku od Izraela, Hezbolah nije zainteresovan da to tako brzo prođe. On o civilnom stanovništvu ne mora da vodi toliko računa kao što to mora da čini vlada jedne države. A vjerovatno se uzda i u to da će sa svakim daljim danom rata javno mnjenje da polako prelazi na njihovu stranu. Sve to znači da je teško predvidjeti kako bi se razvijala oružana akcija Izraela.