1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Neophodna psihološka savjetovališta za izbjeglice

Skoro polovina izbjeglica u Njemačkoj je duboko traumatizirana, podaci su jedne studije. Ali, mjesta za terapeutske centre je malo, a sistem komplikovan.

40 do 50 odsto izbjeglica u Njemačkoj pati od postraumatskog sindroma i depresije, zaključci su studije koju je izradila njemačka Savezna komora psihoterapeuta. A često se dešava da jedna osoba boluje od obje bolesti.

Studija pokazuje i to da je 70 odsto izbjeglica bilo svjedok nasilja. Više od polovine njih osjetilo je nasilje na sopstvenoj koži. A 43 procenta izbjeglica je preživjelo mučenja. "Izbjeglice imaju noćne more, a dešava se i da im se preko dana vraćaju slike pred oči. Govorim zapravo o tzv. flešbekovima", kazao je predsjedavajući psihoterapeutske komore Ditrih Munc (Dietrich Munz) u srijedu u Berlinu. Već i sama buka kod izbjeglih može da aktivira unutrašnje alarme. "A onda propada čitav dan i to nije dobro ni za integraciju".

Nedostatak terapeuta

Međutim, šanse da se izbjeglicama pruži adekvatna psihološka terapija su gotovo nikakve. S jedne strane potražioci azila u Njemačkoj u prvim mjesecima boravka u zemlji imaju ograničena prava na zdravstvenu zaštitu. A da li je jednom pacijentu potrebno prepisati psihoterapiju o tome, dok se ne riješi pitanje azila, odlučuju socijalni službenici.

S druge strane, Njemačkoj generalno nedostaje psiholoških savjetovališta, a zdravstvene osiguravajuće kuće pokrivaju ograničen broj terapija. Takođe i usluge prevodioca koje su pak kod mnogih izbjeglica neophodne zbog nepoznavanja njemačkog jezika, zdravstvena osiguranja u principu ne pokrivaju.

Činjenica je da u Njemačkoj postoje 23 centra specijalizovana za žrtve mučenja, ali one takođe mogu da pomognu samo jednom dijelu izbjeglica, jer troškove tretmana im takođe neće pokriti osiguranje.

Savezna komora psihoterapeuta zbog toga zahtijeva da se obezbijedi više psiholoških savjetovališta za izbjeglice. Terapeuti, kao i centri za žrtve mučenja, morali bi da dobiju posebni dodatak za tretman izbjeglica. Osim toga, osiguranje bi moralo da pokriva i troškove prevodilaca. U prihvatnim centrima mora da bude angažovano više ljekara, obučenih da prepoznaju psihička oboljenja, zahtijeva psihoterapeutska komora.