Neophodna je kultura predostroznosti- pouka koju je donijela katastrofa na jugu Azije moze i mora biti iskoristena za buducnost

Dirljivo je vidjeti sa kolikom nevjerovatnom snagom se sada pomaze podrucjima pogodjenim katastrofom. Ne bi bilo fer spominjati greske onih koji pruzaju humanitarnu pomoc. Iako i takvih gresaka ima. Peter Reed, sef humanitaren operacije Federacije Crvenog Krsta i Crvenog polumjeseca, izjavio je s pravom da ova faza pruzanja pomoci ni ne moze biti sprovedena po nekom predodredjenom planu. Mozda zvuci cinicno govoriti o pouci koja se moze izvuci iz katastrofe sada, dok se jos uvijek na tv vrte slike strahota katastrofe. Ali o tome se ipak mora govoriti. Bilo bi pogresno, naime, negovoriti i sada i uvijek o lekciji koju nas je priroda naucila. Covjecanstvo ce se morati priprremati na sve vise katastrofa.

Pouka iz ove glasi: sprijeciti.UN vec godinama provode program koji sluzi ovom cilju. Spoznaja je sljedeca: prvo: katastrofa pogadja najprije siromasne zemlje, slaba privreda postaje jos nazadnija. Drugo: katastrofe se ne mogu izbjeci ali se moze sprijeciti da pogine toliki broj ljudi.Broj zrtava mogao je biti manji. Za to vec postoje smisljene mjere, od tehnickih dostignuca, sistema ranog otkrivanja do programa obuke stanovnistva u civilnom sistemu zastite. Tu spadaju i obavjestajni lanac, zidanje zastitnih zidova i mnogo toga, a prije svega kultura sprjecavanja.

Ima zemalja i regiona kojima to funkcionise. Banglades je naucio da se nosi sa poplavama, Kuba sa olujama, region Pacifika sa Sunamiima. Mnbogi ljudi su se uspjeli spasiti. U pogodjenom regionu medjutim ova kultura sprejcavanja i zastite nije postojala. Sistem upozoravanja bi spasio zivote hiljadama ljudi, rekao je Salvano Briceno, sef Unovog programa zastite. Nije to kritika vlade u regionu. U mnogim regionima nedostaje ova vrsta mjera, a razlog za taj nedostatak je uvijek isti. Nema sredstava. A to se vise ne smije dozvoliti.

Bolje je dati novac ranije, za sprjecavanje katastrofa nego kasnije, kad se vec vise ne stize niti prebrojati mrtve, kako je s pravom rekao Briceno. Kako se sada na pruzanje pomoci gleda kao na medjunarodnu obavezu, tako i na sprjecavanje katastrofa treba gledati kao na medjunarodni zadatak. Za odgovarajuci fond bilo je dovoljno svega 600 miliona dolara.

Sve to poznato je vec godinama, i mnogo toga je vec i ucinjeno. Njemacka je u tom smislu posebno pohvaljena u UN-u jer podrzava centar za izgradnju sistema brzog otkrivanja i upozoravanja od katastrofa. To medjutim nije dovoljno. Sredinom Januara u japanskom Kobeu bice odrzana konferencija na temu katastrofe i sprjecavanje. Tu ce se ukazati prva mogucnost eda se pokaze da li je naucena strasna lekcija od 256 decembra, lekcija koja glasi: ucinimo sve da se spasi sto je moguce vise zivota, kako znamo i iumijemo. Imamo vise mogucnosti nego sto nam se cini, sada nakon ove nevjerovatne katastrofe.