1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Neodrživ povratak - Bosanska Bojna

Bosanska Bojna, selo pored Velike Kladuše, sve je drugo do mjestu u kojem održivi povratak funkcioniše. Većina povratnika pravoslavni Božić će i ove godine dočekati bez struje i vode. Lokalna vlast ih ignoriše.

I oko ove granice se vodio rat, ginuli su ljudi...Bosanska Bojna nalazi se na samoj granici s Hrvatskom - granični prelaz je zatvoren.

I oko ove granice se vodio rat, ginuli su ljudi...Bosanska Bojna nalazi se na samoj granici s Hrvatskom - granični prelaz je zatvoren.

Za izbjeglice i prognane stoji kako nemaju nacije, u BiH to, reklo bi se, važi i za povratnike. Do Bosanske Bojne, malog sela pored Velike Kladuše, stiže se tvrdim makadamom i samo se po porušenim stubovima električne energije naslućuje da se i ovdje, nekada davno, živjelo životom dostojnim čovjeka.

„Pa evo, dok ste došli, vidjeli ste u kakvom je stanju cesta“, priča Mirko Vojisić, jedan od povratnika u Bosansku Bojnu, “tu se nije promijenilo ništa od Tita. Jeste se promijenilo, ali na gore. Vodovod, elektrifikacija nije dovršena do kraja. Znači one osnovne, suštinske stvari nisu dovršene.“

Mirko Vojisić se u rodno mjesto vratio početkom 2000-te godine. U izbjeglištvu u Srbiji osjećao se, priča, kao stranac. I kada su lokalne vlasti obećale uslove za održiv povratak i ista prava za sve, odmah se odlučio vratiti na svoje. Samo što je obećanje, kaže, ostalo ludom radovanje.

Mirko Vujišić - za sada se može osloniti samo na stari traktor - godište 1963!

Mirko Vujišić - za sada se može osloniti samo na stari traktor - godište 1963!

Nema struje, vode, kanalizacije...

„Po izbornom zakonu ove zemlje zagarantovano je da se gleda popis stanovništva iz 1991. To se ovdje ne poštuje. Neko vrši opstrukciju toga, jer mi bi morali imati dva predstavnika u opštini u Velikoj Kladuši, uvijek smo imali. Sad nemamo nijednoga, znači da to stoji do viših struktura, nije do nas. Svi se nešto zalažu, zauzimaju, ali mi od toga nemamo ništa", kaže Vojsić.

Većina domaćinstava u Bosanskoj Bojni još uvijek nema električnu energiju, većina takođe nije priključena na opštinski vodovod i kanalizaciju. U Bosansku Bojnu vratilo se od nekadašnjih 300 vratilo nekih stotinjak porodica, ali se donacijama koje su im namjenjene u opštini Velika Kladuša svjesno manipuliše, smatra Mirko. Dobijaju ih, objašnjava, samo oni za koje se zna da će sanirane stambene objekte prodati. Zna se, kaže Mirko, i kome. Istinski povratnici se ignorišu.

Po njemu, na sceni je, kao i svuda i BiH, svjesna i beskrupulozna manipulacija patnjama običnog čovjeka: „Ako se nešto traži, pomoć za opštinu ili neke donacije, neke pare da bi se odradio neki projekat, onda se kaže, znate mi imamo povratnike, trebalo bi uraditi vodovod, ovo-ono. Eh, kad se dobiju sredstva, onda se taj vodovod radi od Kladuše prema Bojni. A dođe do pola puta i kaže nema dalje para. Znači na osnovu nas se nešto dobije. Ali nama to znači kao gluhom dobro jutro!“

Blagoja Marić mora i pod stare dane za nakovanj - on je jedini kovač u mjestu

Blagoja Marić mora i pod stare dane za nakovanj - on je jedini kovač u mjestu

Posljednji kovač

2000-te se iz izbjeglištva u Trnopolju pored Prijedora vratio i Blagoja Marić, danas jedan od najstarijih mještana. Bez penzije i bez ikakvih stalnih primanja, 73-godišnji kovač i danas mora teško raditi. Najprije da bi zaradio za život, a i zbog toga jer je u mjestu jedini kovač. A bez kovača nema ni plugova, a time ni ono malo poljoprivredne crkavice, od koje narod, kaže, preživljava.

„Niko ne misli o budućnosti, svako misli o propasti i o prošlosti. Čuj, lijepo se tu bilo počelo živjeti, prije ovoga, za mene je to bio prljavi rat. Bio je taj Arokomerc, tu je svako radio i sposoban i nesposoban, pravo da Vam kažem, ali mogla se opet zaraditi plata, moglo se živjeti“, priča Blagoja.

Najskuplji kreč na svijetu

Pet je poslije podne, na Bosansku Bojnu pada snijeg, a Mirko Vojisić sprema se upaliti stari traktor i poći u šumu po drva za ogrjev. Pitanje kako će proslaviti Božić zadnje je čini se koje je očekivao, kao da je ovaj praznik, u svakodnevnoj borbi za opstanak, potpuno zaboravio: „Velika je razlika. Nekada je tu bilo mnogo komšija, mnogo suradnje, mnogo prijatelja, ljudi, danas toga više nema. Ako se nešto obeća, kao i za izbore na primjer, onda to traje do idućeg Božića itd. Božićâ neće nestati, a ni obećanjâ izgleda.“

Ipak, stanovnici Bosanske Bojne okupiće se i ove godine ispred crkve na proplanku pored mjesta, mada se i za nju, pričaju, veže jedan kuriozitet. Posao obnove u ratu oštećene crkve nije naime dobio neki lokalni poduzetnik, već firma iz daleke im, kažu, Banja Luke. Uložena su velika sredstva, a oštećenja su samo površno popravljena. "Bio je to najskuplji kreč na svijetu a već otpada, i na tome je neko", kaže Mirko kroz gorak osmjeh, "zaradio dobre pare". Izbjeglice, prognani i povratnici – u BiH oni zaista nemaju nacije!

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu